Jedan od komentatora Talmuda tumači da je Ezekija trebao umrijeti jer je izbjegavao nasljednike. „Prorok Izaija, sin Amosov, došao je kod njega i rekao mu: „Ovako veli Gospodin: ‘Uredi svoju kuću jer ćeš umrijeti i nećeš više ozdraviti!“ (Iz 38,1). Što znače ove riječi „jer ćeš umrijeti i nećeš više ozdraviti“? Dakle, jer ćeš umrijeti znači – na ovom svijetu, a nećeš živjeti – u budućem svijetu. Kralj je pitao: „Zašto pada na mene tako teška kazna?“ Prorok je odgovorio: „Jer nisi ispunio obvezu rađanja djece.“ Ezekija mu je odgovorio: „Razlog je taj što sam, zahvaljujući Duhu Svetom, uvidio da svijetu mogu dati samo bezvrijednu djecu.“ Izaija odgovori: „Zar si ti prozreo tajne Svemogućega? Ispuni ono što ti je naređeno, a Jedini Svet (neka bude blagoslovljen!) neka čini što se Njemu svidi.“ (…)

Strah od potomstva

Više se ne može ni prebrojati koliko mladih žena i muškaraca ne žele imati djecu jer se boje da će biti invalidi, roditi se s Downovim sindromom, ili će možda biti nalik njima samima (što također ne bi mogli podnijeti!). Emil Cioran napisao je svojevremeno: „Moja vizija budućnosti je tako precizna da, u slučaju da imam djecu, odmah bih ih udavio.“ Čuo sam to stotine puta: neću imati djece, ne želim imati djecu! Zašto se tako puno ljudi oko nas boji darovati život?! Jer darovan će biti Život Vječni onima koji daju i rađaju život: „Ali će se spasiti rađanjem djece…“ (1 Tim 2,15).

Bog je davao znak ovoj obitelji da je „dužna“, ali obitelj nije znala prepoznati i razumjeti taj znak.

Jedna žena bijaše jako aktivna u životu molitvene zajednice. Ispunjavala je sve zahtjeve Evanđelja. Bila vjerna molitvi i mužu, vjerna u svemu o čemu govori vjera, pa ipak njezin život bio je kušan mnogim nesrećama. Muž je bio psihički blokiran. Stalno je bio u nekom konfliktu i stalno se zaduživao. Ima ljudi koji stalno žive na kredit, uz velike financijske dugove jer su skrili svoj moralni dug prema Bogu, skrivajući grijeh negdje u zakutcima svoje nutrine. Često su ga skrili čak i pred vlastitom savješću. Bog je davao znak ovoj obitelji da je „dužna“, ali obitelj nije znala prepoznati i razumjeti taj znak. Imali su troje djece, no jedno od njih umrlo je odmah nakon poroda, drugo je bilo napadano nekom neobjašnjivom tugom. Ova teška iskustva dovela su i ženu do depresije. Ipak, do sada nije nikada u ispovijedi priznala da su i ona i muž u braku puno godina stalno griješili koristeći nedopuštene načine planiranja začeća.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Augustyna Pelanowskog Zašto Bog dopušta patnju?. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Knjigu možete nabaviti ovdje.