Blaženi Alojzije Stepinac volio je reći da se u ljubavi prema hrvatskom narodu ne da ni od koga natkriliti. Poučavao je naše sveučilištarce, studente, akademičare, govoreći im da ljubav prema domovini za katolika nije samo dopuštena, nego je zapovjeđena, jer je to dio ljubavi prema bližnjemu.

Don Dario Tičić odrastao je u sjeni Gospe od Staroga grada u Pagu, i to ozračje marijanske pobožnosti obilježilo ga je od djetinjstva. Danas je župnik jedne od najveće i najaktivnije zadarske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije na Belafuži, u kojoj je 2018. godina obilježena s dvije velike obljetnice - 50 godina osnivanja župe, te devet stoljeća prvog pisanog spomena svetišta Gospe maslinske.

Temu "Kralj i kraljevi" aktualizirao je u emisiji "Snaga križa" 27. studenoga na Hrvatskome katoličkom radiju voditelj salezijanac, direktor nakladne kuće Salesiana don Mihovil Kurkut.

S. Jasna Crnković tajnica je Provincije Krista Kralja Družbe Kćeri Milosrđa TSR Sv. Franje, upraviteljica Zaklade „Blažena Marija Petković“ i autorica slikovnice „Božji smiješak - Blažena Marija Propetog Petković".

Vodnjanski župnik mons. Marijan Jelinić našoj je sugovornici Vesni Jurić Rukavini, urednici na Radio Sljemenu, dao jako dobar savjet kada se nalazila u jednoj vrlo teškoj životnoj situaciji: "Prva točka je: Prepusti se Bogu! Druga točka je: Prepusti se Bogu! Treća je: Razno, a prepusti se Bogu i daj sve Bogu u ruke."

U naš kršćanski ili krsni identitet utkan je i križ i uskrsnuće. Križ ne poznaje godine, ni boju kože, ni narodnost, ni spol, ni titule. On je uvijek zahtjevan, težak i lijep. Križ nas duboko dotiče, tako snažno kao da udara na razloge našeg postojanja, tako okrutno da dovodi u pitanje i smisao postojanja uopće. No, na kraju, kada se odmaknemo od tog prvog dojma, shvatimo da su i te rane oni duboki, intimni poljupci Božjega Duha kojima nas On pridružuje spasonosnim koracima našeg Spasitelja.

„Neću nikad zaboraviti. Bio je 15 metara od mene.” I Vilim Karlović, branitelj Vukovara, prije pucnja je zavapio: Bože, pa ja pucam u čovjeka! Nije u tom trenutku bio niti neprijatelj, a kamoli četnik ili netko koga sam mrzio. Ja osobno nisam ni želio taj rat - naglašava - želio sam neki drugi način života, ali to sada treba predati Bogu da se naše savjesti umire. HKM-u je ovaj hrvatski branitelj posvjedočio i o četnicima koji su ga spasili upravo od četnika što zaista nama u Hrvatskoj zvuči nevjerojatno i neistinito. Čak je i svjedočio na beogradskom sudu u njihovu korist.

"Mnogi su mi rekli, sa zahvalnošću, da sam ih spasio svih onih nedjela koja bi inače čovjek učinio. Ljudi moraju biti svjesni da u ratu ne govori razum, već ljudski nagon kako opstati, i zato je čovjeku kada pređe granicu potrebna, itekako, Božja riječ koja će ga okrijepiti, i samo je Bog taj koji može oprostiti".

'Duhovni poziv je jedna drugačija priča jer ovim putem ne ideš vlastitim snagama. Gospodin kada poziva onda se oslanjaš na Njega i upravo je u tome ljepota redovničkog i svećeničkog poziva'.

Nisu svi trenuci isti: neki su predvidivi i uvijek isti. Drugi nisu takvi. Oni se izdvajaju iz mora običnog, svakodnevnog i predvidivog protjecanja vremena. Zapamtimo ih po nečemu posebnom: rođenje, smrt, kriza, radost, tuga…Svatko to najbolje zna za samoga sebe.