Korizmeni post pomaže da postanemo velikodušniji prema drugima. Naime, odricanje od nečeg može nas naučiti da više volimo jedan drugog. Ako to nismo postigli, bolje da ni ne postimo.

"Baš si mi predivnog čovjeka doveo. Reci mu da je tri puta dao zavjet i svaki ga put prekršio. Ovo je posljednja šansa koju mu Bog daje. Treba otići pred Presveti sakrament i moliti oproštenje za svoje grijehe", uzvratio je Padre Pio te nastavio svojim poslom bez da je pozdravio političara.

„Zaboravi brigu i kušnje, jer znaš da Ja imam kontrolu. No, jednu stvar nemoj nikada zaboraviti…“

Stvarnost Kristove patnje čini pobožnost križnog puta izrazito važnom za kršćanski život. Takvi molitveni oblici poput križnog puta osobito značenje poprimaju u vrijeme korizme. Međutim, ne bi ih trebalo nužno ograničavati samo za vrijeme korizme, nego za svaki dan kako bi svaki vjernik mogao zagledan u Krista nositi i svoj križ. Križni put trebao bi pomoći svakom vjerniku da otkrije smisao svog križa.

"Ni ja nisam ničim zavrijedio ove velike darove, ali poput gubavca koji također nema nikakvih zasluga – osim svojih potreba i rana – bio sam pronađen i ozdravljen", posvjedočio je za Hrvatsku katoličku mrežu velečasni Majk Rušec, nekada izgubljeni sin, a danas zahvaljujući Božjem milosrđu - Kristov svećenik.

Uloga učitelja, osobno prisutnog, nezamjenjiva je u procesu obrazovanja. Učitelj nije samo instruktor, učitelj mora biti i uzor. Najveći i najbolji rabi bio je Isus Krist. Njegovo učenje ne temelji se na pokazivanju sile ili na popularnim floskulama. Ne zasniva se niti na impresivnom prikazu ili dirljivoj retorici. Krist poučava s autoritetom jer...

"Ti poznaješ svoju pustinju. To su nesređene grješne situacije, nezacijeljene rane nakon grijeha koje utječu na tebe i na druge. Često misliš da u tvojoj pustinji život se ne može vratiti. Klonu ti ruke i klecaju koljena. Plaši te istina o tebi. Razmišljaš o svojim relacijama s drugima. I tu također sve je uvenulo i život je nestao, ali ne za Boga. Isus se bori za tebe u pustinjskim mjestima", poručuje p. Arek Krasicki.

U potresima u ožujku i prosincu stradale su dvije zagrebačke crkve od nacionalne važnosti – sv. Marko i sv. Katarina koja je svojevrsno životno djelo vlč. Vladimira Magića. Cijeli svoj svećenički vijek obnavljao ju je kao spomenik kulture i revitalizirao na pastoralnom polju. Župnik se nada da će u crkvama još ove godine moći slaviti mise, makar pod skelama. Osvrće se i na svoj rad u Metropolitani kao i na jednu od brojnih inicijativa koje je pokrenuo, onu okupljanja parova vjenčanih u crkvi sv. Katarine.

"Isus nas zove pojedinačno, zove nas našim imenom. On nije rekao da obratimo druge, nego da se mi obratimo i vjerujemo evanđelju. Što nam vrijede sva odricanja, što nam vrijedi sav post i molitve ako iz korizme nećemo izići bolji? Što nam vrijedi", piše fra Ante Mitar.

Smije li se korizmenim petcima jesti jaja, mlijeko i sir? Može li se, kad se posti, jesti riba? Što znače Isusove riječi da ne bacamo biserje pred svinje (usp. Mt 7,6)? Na ova i druga pitanja odgovarao je u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?“ u petak, 19. veljače župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu fra Roko Bedalov.