U svojoj posljednjoj enciklici „Dilexit nos“ papa Franjo naglasio je ljepotu i snagu štovanja Kristova Srca te objasnio kako je pobožnost Srcu Isusovu učinkovit lijek protiv zabluda u životu vjere.

Posvetu svijeta Presvetom Srcu Isusovu izvršio je 11. lipnja 1899. godine, a obnovio ga je i sv. Ivan Pavao II. 1999. godine.

S. Mariangela Markotić iz Gundinaca i s. Franciska Ulrika Sajdl iz Maradika, župa Beška, Srijemska biskupija, položile su u samostanskoj crkvi Presvetog Srca Isusova u Đakovu svoje doživotne zavjete u ruke provincijalne poglavarice s. Marije Brizar, za vrijeme misnoga slavlja koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

„Božji sam ako izlažem sebe osudi, progonstvima, mrmljanju poradi Božjeg zakona. To konkretno znači da neumoljivo, ustrajno, ne samo jezikom nego i djelima i istinom, pozivam ljude da napuste grijeh, da ga ispovijedaju i da budu učenici Božji“, poručio je vlč. Patrik Križanac u homiliji na Desetu nedjelju kroz godinu.

U izdanju Kršćanske sadašnjosti i Družbe Sinova Bezgrješne objavljena je knjiga Tražitelj Boga. Ljudska i duhovna priča Ivana Bonifacija Pavletića autora Aurelija Mozzette, koja hrvatskim čitateljima donosi snažnu i nadahnutu biografsku priču o Sluzi Božjem Ivanu Bonifaciju Pavletiću.

„Naravno da se ovo ne odnosi samo na djevojke; i mi muškarci trebamo poraditi na tome kako dolazimo pred Gospodina; kratke hlače, japanke, preusko, poderano nije primjereno za Dom Božji“, piše fra Marin Karačić na društvenim mrežama na temu „(Raz)odijevanje u crkvi“.

Nikada ne možemo shvatiti otajstva odjednom, isto kao što znanstvenici u oceanima stalno otkrivaju novi život. No, ako otvorimo svoje srce Bogu, On nam se malo po malo otkriva – kap po kap.

Presveto Trojstvo teško je shvatljivo otajstvo i vjerojatno ga tijekom života na zemlji nikada nećemo do kraja shvatiti. Crkva iznosi nekoliko bitnih točaka o Presvetom Trojstvu u koje svi katolici moraju vjerovati.

Vinkovci su poznati kao najstarije kontinuirano naseljeno mjesto u Europi, a u svojoj dugoj povijesti ime sv. Euzebija i Poliona upisano je zlatnim slovima.

Crkva rat nikada ne smatra prvim izborom, ali kroz nauk sv. Augustina, sv. Tome Akvinskoga te Katekizam Katoličke Crkve priznaje mogućnost „pravednog rata“ - isključivo kao posljednje sredstvo obrane i zaštite mira nakon što su iscrpljene sve druge mogućnosti.