Katedrala svetog Jakova u Šibeniku najznačajnije je graditeljsko ostvarenje 15. i 16. st. na tlu Hrvatske. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.
Vladimir Peter Goss, hrvatsko-američki znanstvenik, pisac i novinar kojeg su kritičari nazivali i „pjesnikom Domovinskog rata", u knjizi „Početci hrvatske umjetnosti” prati razvoj umjetnosti u hrvatskom prostoru, ali i napominje kako su autarhičnost i prometna nepovezanost upravo tog prostora rezultirale bogatstvom oblika te su zajednički temelj na kojem se izgradila nacionalna kultura.
Prije pet stoljeća u Dubrovniku je napisan znameniti zbornik Libro od mnozijeh razloga. U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu akademik Stjepan Damjanović otkrio nam je o kakvom je zborniku riječ i zbog čega nam je važan.
Pogledajte predivne prikaze alegorijskog putovanja kroz pakao, čistilište i raj iz Božanstvene komedije na razglednicama nastalima 1921. godine u povodu šestote obljetnice smrti velikog Dantea Alighierija.
Mjesto spomen-kuće sv. Majke Terezije u Skoplju nije slučajno odabrano. Naime, na mjestu sadašnje spomen-kuće nekada je stajala stara katolička crkva Presvetoga Srca Isusova, u kojoj je Majka Terezija, tada Gonxha Bojaxhiu, krštena samo dan nakon rođenja.
Njegova je arhitektura bila izraz njegove kršćanske opredijeljenosti. Od samoga početka 20. st. Sagrada Família postala je simbol Barcelone, baš kao što je Eiffelov toranj simbol Pariza. I nakon njegove smrti, stanovnici Barcelone smatrali su ga zaštitnikom svoga grada. Također, dokumentirana su i mnoga obraćenja potaknuta arhitekturom Sagrade Famílie, a najpoznatija su ona dvojice Japanaca.
Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje iz Slavonskoga Broda objavila je knjigu Stanka Andrića Rudina – benediktinski samostan svetoga Mihaela arkanđela i tako počela ostvarivati ambiciozan i složen projekt u kojemu bi trebali biti prikazani svi srednjovjekovni samostani na zemljopisnom području današnje Slavonije, Srijema i hrvatskoga dijela Baranje. U tim je samostanima živjelo i djelovalo desetak crkvenih redova.
"Čovjek sam kao 'središte' i 'čudo prirode', ukras je svijeta i neodvojiv od njega. Monaldi je sljedbenik ideja i doktrina antičke intelektualističke estetike i njenih ideala. Čovjeku je prirođena želja za lijepim, prava je ljepota prirodna, budući da je prvo biće intelekt, duša, naposljetku priroda sama i predstavlja se formom, proporcijom (matematičkom i realnom), skladom, simetrijom i sredinom. Svojim tezama Monaldi prihvaća shvaćanja estetičkog formalizma - sva su bića savršena u svojoj prirodi."
„Ovih sedam knjiga odabrala sam iz srca. Preporuka za njih nije napisana u skladu s kritičarskim pravilima, niti obiluje književno-teorijskim pojmovima, niti obuhvaća najrecentnija izdanja. Ono što mogu sa sigurnošću tvrditi i za što preuzimam odgovornost jest da ćete čitajući svaku od njih postati bolji i zahvalniji ljudi.“