Književnik
PIŠE BOŽIDAR PROSENJAK: Bog je blizu
Koju godinu poslije išao sam u školu u Koprivnicu. Bilo je to komunističko vrijeme kad je vjera smatrana nazadnom. Sjećam se da sam sa svojim vršnjacima prolazio gradskim parkom. Išli smo na stadion gdje smo imali sat gimnastike. Ususret mi je dolazio pater Otto. Prepoznao me, nasmiješio se i klimnuo mi glavom. Moji dečki su to primijetili i počeli mi se rugati: “Onaj te fratar pozdravio! Nismo znali da si i ti bogomoljac!” Ja sam se zastidio. Okrenuo sam glavu u stranu. Pravio sam se da fratra ne poznajem.