Otac Wilfrid Stinissen bio je veliki štovatelj Biblije i Blažene Djevice Marije. Rođen je u Antwerpenu ( Belgija) 1927., a umro je u samostanu Norraby u južnoj Švedskoj 2013. Sa šesnaest godina ušao je u Karmel, a za svećenika je zaređen 1951. Napisao je više od 25 knjiga, koje su, osim na švedskom, izdane i na dvadesetak drugih jezika. Preselio se u Švedsku sa zadatkom da osnuje kontemplativni karmelićanski samostan gdje je ubrzo postao i poglavar. Potaknuo je mnoge Šveđane da se vrate "zaboravljenom"Bogu, a u nastavku donosimo njegovo razmišljanje o molitvi krunice.

Isusovo je srce doista puno ljubavi i suosjećanja i ova se molitva uzda u tu ljubav, vjerujući da je dovoljno nježan da velikodušno udovolji našoj molbi ako je to u njegovoj svetoj volji.

Donosimo vam promišljanje o tome kako se nositi sa zabrinutošću i svakodnevnim stresovima na temelju priče o Marti i Mariji.

Bez njega ne možemo ništa: Knjiga u kojoj je papa Franjo odgovorio što misije jesu i ono što misije nisu.

Uz prvi spomendan novog blaženika Carla Acutisa 12. listopada pročitajte intervju s njegovom majkom koja svjedoči o brojnim znakovima koja joj je sin ostavio i ostavlja ih i danas. „Nekoliko dana nakon sprovoda, u zoru me probudio glas: 'Oporuka!' Prekopala sam po njegovoj sobi misleći da ću tamo naći nešto što je napisao. Ništa. Zatim sam uključila računalo, uređaj koji je najviše volio. Na radnoj površini bio je vrlo kratak film koji je sam snimio u Asizu tri mjeseca ranije: 'Kad budem težio 70 kilograma, suđeno mi je umrijeti.' I bezbrižno je gledao u nebo.“

"Toliko puta suvremenici mu i protivnici postavljaju klopku pitajući ga spram znakova, tražeći da svede neki znak s neba. Isus jasno odgovora svojim suvremenicima kako ne čitaju, kako nisu kadri čitati znakove vremena, kako su slijepi za ono što se događa u njegovoj osobi, u njihovu najbližem okolišu", piše, između ostalog, u svom promišljanju Evanđelja dana fra Tomislav Pervan.

Bez obzira hodate li, sjedite, stojite ili ste gladni, možete uvijek imati Isusa na umu. Jedan od načina da neprestano molite jest jednostavno razmišljati o Isusu tijekom cijelog dana. Molitva ne mora uvijek biti zahtjev i prošnja, ponekad se molitva može sastojati od podizanja našeg uma i srca k Bogu tijekom uobičajenih aktivnosti.

Na 28. nedjelju kroz godine iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed profesora KBF-a u Đakovu i svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije na poslijediplomskom studiju u Rimu mr. Ivana Benakovića. U propovijedi vlč. Benaković se pita: "Živimo li mi danas istinsku radost, ili smo je izgubili jer smo svojim životom promašili onaj istinski Božji poziv na radost, koju ipak ne možemo dati sami sebi, nego ju nam daruje nešto što nas radikalno nadilazi – Bog?"

Ususret Svjetskom danu misija 18. listopada, Papinska misijska djela Francuske priredili su prigodnu devetnicu koju donosimo zajedno s poticajem Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj te Bosne i Hercegovine.

„Ljubav nije ljubljena“ je bol koju je živio sv. Franjo Asiški, ožalošćen zbog neprihvaćanja, odbijanja Isusa Krista koji je svoju ljubav za čovjeka potvrdio do smrti na križu. Tragom te misli, mogli bismo reći da „Crkva nije ljubljena“ - shvaćena, doživljena, bol je koju osjeća fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. U razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu, fra Andrija razlaže značenje otajstva Crkve. Potiče da se preispita vlastita ucijepljenost u stvarnost Crkve i bude zahvalan za taj dar „majčine utrobe“ koja nas nosi i preporađa za Kraljevstvo nebesko.