Kad donesemo odluku da svoj život podijelimo s drugom osobom, prije ili kasnije počinjemo otkrivati ​​stvari koje nam se na njima toliko ne sviđaju. Ponekad nam se mogu činiti čudnima ili ih je čak teško razumjeti. Provođenje više vremena kod kuće zbog pandemije može biti prilika za supružnike da se "prvi put ponovno sretnu". Nakon razdoblja karantene, zatvaranja ili socijalne izolacije, neki su mediji izvijestili o porastu napetosti, rivalstva i trvenja u obiteljima. Emocije su u mnogim domaćinstvima bile intenzivne. Neke stvari koje su prije mogle proći nezapaženo bile su jasnije izložene. 

"Gospodin više od nas voli naše najbliže i On im želi dobro više od nas samih. Zato, umjesto da mozgaš i sjediš nepomično satima govori Njemu, pričaj Njemu, povjeri se, moli i vjeruj", piše fra Marin Karačić na svome Instagram profilu u objavi "Jesi li previše zabrinut?". Tekst donosimo u cijelosti.

"Kao svećeniku i redovniku meni su moji studenti kao moja djeca. Stalo mi je do njih u svemu: jesu uspješni, nisu uspješni, zadovoljni, zaljubljeni i sretni… Meni student nikada nije – barem sam tako nastojao da bude – čisti broj, statistički podatak i posjednik indeksa. Studenti su često i tema razgovora nas isusovaca. Studenti su stalno i dio našeg života", poručuje pater Anto Mišić.

"Onaj koji ustraje do kraja, rekao je on, taj će se spasiti. Budi siguran da dobro i pravda, sloboda i mir neće nikad izgubiti", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Još se možeš vratiti".

Vlč. Boris Jozić na Youtube kanalu "Pod smokvom" problematizira pitanje patnje i zašto je Bog dopušta. "Bog ne dopušta patnju, već pati zajedno s nama. Isus je stoga supatnik. U svakoj boli, bolesniku Krist nastavlja patiti sa nama. Ista ta patnja dopušta nama da budemo patnici zajedno s Njime". Toliko je želio biti s nama, da nam dopušta da nas naša patnja suobličuje Njemu.

Blaženi Manuel Lozano živio je prije 100 godina, ali njegova je poruka bezvremenska.

Zaštitnik pripravnika, kateheta i učitelja također je savršen pomoćnik roditeljima.

Na četvrtu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Davora Senjana koji se nalazi na poslijediplomskom studiju u Rimu. Između ostalog vlč. Senjan poručuje: "I mi smo kao pronositelji Božje riječi i proročkog poslanja suočeni s time kako dobrim ljudima reći da nisu dovoljno dobri ili da su dobri iz pogrešnih motiva."

Uz blagdana sv. Ivana Bosca kojeg slavimo 31. siječnja, donosimo molitvu za sretan život po njegovom zagovoru.

Dobre i lijepe uspomene snažan su protuotrov za depresiju i druga negativna stanja uma. Što znači da loše uspomene na tjeskobne i stresne trenutke negativno utječu na nas jer sve te bolne osjećaje ponovno proživljavamo. Ne prepuštajmo se lošim uspomenama. Uzmimo za primjer Josipa iz Starog zavjeta koji je u svom životu imao bolna iskustva, ali zaboravio je sve nevolje koje su ga snašle.