Zuje uokolo, uranjaju u naš pekmez, pokušavaju se utopiti u našem voćnom soku, žure napiti se u košari s voćem ili na dnu čaše vina. Ne znamo uvijek razliku između osa i pčela, ali ne možemo podnijeti prisutnost ovih malih stvorenja koja ubadaju. Pokušavajući utišati našu paniku, odbijamo ih zamahom ruke ili zamahom tkanine, zgnječivši ih osjećamo se kao heroji.

"U početku stvori Bog nebo i zemlju" (Post 1, 1). Zadivljen sam ovom misli. Ipak, poganski filozofi naporno su radili na objašnjavanju prirode ne uključivši u to razmatranje Boga. Međutim, niti jedan od njihovih intelektualnih sustava nije ostao čvrst i nepokolebljiv. Svakog je srušio njegov nasljednik.

U tihoj otvorenosti prema Bogu, ostavimo po strani vlastite ideje i otvorimo se Božjem planu, koji je uvijek ljubav, ljubav i samo ljubav. Što može biti bolje od toga?

Kao što si do sada neprestano ponavljao/la samo negativne i zle riječi tako sada uz Evanđelje govori naglas riječi blagoslova, riječi povjerenja, riječi svjetla i nade, riječi nadahnuća. Sjeti se da si negativan stav dobro izbježbao/la i kako je sada potrebno natopiti svoje srce dobrotom, ali ne bilo kakvom dobrotom, već dobrotom koja dolazi direktno od Duha Svetoga. Pročitajte objavu koju je na svojem Facebook profilu postavio brat Ivan Raljušić član Družbe misionara Krvi Kristove.

Ponekad je uistinu dovoljno samo uzeti nekoga za ruku i nasmiješiti mu se kako bi naše srce ozdravilo! Pročitajte ovu poučnu priču, osvrnite se oko sebe i podijelite ovu istinu s drugima!

"Molimo Gospodina da naše molitve budu ustrajne, ponizne i s vjerom. Ponizna je molitva ona koja je ustrajna. Pouka evanđelja je da uvijek trebamo moliti i onda kada nam izgleda da je uzaludno moliti i onda kada nam izgleda da nas Bog ne čuje. Moliti i onda kada izgleda da Nebo šuti. Kršćanin uvijek treba moliti i nikada ne odustati jer Gospodin uvijek uslišava", poručio je mons. Jorge Ramos, svećenik prelature Opus Dei, u jednom od svojih redovnih razmatranja.

"Svevišnji slavni Bože, prosvijetli tamu moga srca i podaj mi ispravnu vjeru, sigurno ufanje i savršenu ljubav, smisao i spoznaju Gospodine, da vršim tvoju svetu i istinsku volju". Što znači ta molitva? Što je tražio mladi sv. Franjo Asiški? Što nama danas znači moliti istim riječima?

"Kao svećenik više puta sam naišao na situaciju u kojoj netko trpi nasilje u obitelji i iako se muči, ne poduzima ništa jer je već nekako naučila/naučio živjeti s time. Nisam nikad bio u koži takvih osoba, niti doživio takvu situaciju u svojoj obitelji, ali teško mi je shvatiti da netko nauči živjeti s tim i da ne poduzima ništa i još tu patnju ima snage nazvati ljubavlju. Zapamtite da to nije ljubav", piše p. Stjepan Ivan Horvat, svećenik i redovnik Družbe Misionara Krvi Kristove na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Pompejska devetnica moli se dulje nego ostale, iziskuje žrtvu i iako u današnje vrijeme nije lako pronaći vremena ova molitva odmara, ne iscrpljuje. Nađimo prikladno mjesto u vrijeme i, bez obzira na sve, krunicu molimo srcem da tako sudjelujemo u velikim Gospinim planovima za ovaj svijet i svakog od nas pojedinačno.

Djeca imaju svoja pitanja i borbe kao i odrasli, ali im se rijetko daje prilika da izraze svoju zabrinutost i postave ta važna pitanja koja se krije duboko u njihovim srcima. Papa Franjo za dječja pitanja ima otvoreno srce puno strpljenja i razumijevanja! Pročitajte Papin odgovor na jedno takvo pitanje!