Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanski Petar Palić predslavio je u utorak 14. rujna na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa misno slavlje u mostarskoj katedrali.

"Željezni primas" hrabro se suprotstavio komunizmu i tako svetom Ivanu Pavlu II. pružio primjer.

"Samo je vertikala križa veza zemlje s nebom. Samo Isusove raširene ruke privlače k njemu. Nitko ne može doći k Ocu osim po njemu (Iv 14,6). Svaka teologija, ma iz koje vjere, ako to niječe, mora ozbiljno preispitati svoje temelje."

Utorak je posvećen svetom Anti, jer su toga dana njegovi smrtni ostaci preneseni u Padovu i pokopani u crkvi sv. Marije, kasnije pretvorenoj u veličanstvenu svečevu baziliku. Stoga danas uputimo molitvu sv. Antunu Padovanskom na koju podsjeća fra Ivan Marija Lotar, župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskoga sa zagrebačkog Svetog Duha.

"Kad izvučemo antenu svoga srca da osjeti blizinu Sveprisutnoga, koji nas je htio, volio i stavio na ovu zemlju, tada počinjemo biti sigurni, tada ljubav nastanjuje prostore naše duše. I tek kad osjetimo da je ljubav u našoj duši slobodna, da smo voljeni, da smo zaštićeni pod njezinim okriljem, da nas njezino oko prati, da imamo pravo živjeti i da se netko silno raduje što smo živi, tad počinjemo ljubiti. Tada nam svatko postaje simpatičan", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Liječiti brak i obitelj".

Što znači vjera u kršćanskome smislu? Što kažu druge religije? Kako treba izgledati praktično ostvarenje vjere? Jesu li anđeli i demoni mit ili stvarnost? Što je obilježilo kršćansku teologiju od njezinih početaka do danas? To su tek neka pitanja na koja dobre polazišne odgovore može dati dobra teološka literatura. Kršćanska sadašnjost u tom je kontekstu izdvojila pet teoloških knjiga iz svojih biblioteka Volumina theologica i Teološki radovi koje današnjem čitatelju – vjerniku, ali ne nužno i teologu, pomažu shvatiti vjeru.

Odvojimo nekoliko trenutaka za razmatranje o značenju Križa.

"Često, kad Isus uđe u moju kuću na svetu pričest, uzbudim se što mi dolazi Kralj kraljeva i ljubav mog života. Tada me često srami ili zabrine stanje u kojem se nalazi moja kuća. Kuća mi se brzo zaprlja! Toliko grijeha. Ožiljci i otvorene rane. I ne čistim uvijek svoj nered. Zato prije primanja Isusa molim Njegovu Majku da mi pomogne očistiti kuću. Zgrabi metlu i pomete prašinu. Ne samo da ga ostavlja čistim, već ostavlja i vaze s ružama po cijelom domu. Ponekad sam užasna domaćica. Ne priznajem da je Isus ušao u moju kuću. Možda ću ga pozdraviti, ali brzo se odvratiti ili ću čak zaspati. Jadni Isus. Ali On je navikao da ga se ignorira ili ne primjećuje," stoji u priči o Božjoj kući koju donosimo u nastavku.

"Baš si nesposoban!", "Glup si!", "Ništa od tebe neće biti u životu!" - samo su neke od rečenica koje možemo čuti u svojoj svakodnevici. A još je tužnije kad su upućene djeci, našim najmlađima. Nažalost, nismo naučili ispravno opomenuti nekoga, naš odgoj je malo zakazao na tom polju, jer najčešće opomena ode na osobnu razinu, pomiješamo vrijeđanje i opominjanje.

Nejasnoće i intrige koje okružuju Ivana, velikog propovjednika (njegovo ime znači "zlatnih usta") iz Antiohije, karakteristične su za život svakog velikog čovjeka u glavnom gradu. Doveden u Carigrad nakon desetak godina svećeničke službe u Siriji, Ivan se našao kao nevoljna žrtva carske smicalice koja ga je učinila biskupom u najvećem gradu carstva.