Tako često želimo kontrolirati Boga, kao što kontroliramo sve ostalo u našem relativno ugodnom modernom životu. Okrenemo slavinu i voda poteče. Okrećemo prekidač i pali se svjetlo. I često se na isti način ponašamo prema Bogu, gotovo kao duhovnom automatu. Mnogo puta, željni odgovora na molitvu, duhovnog iskustva, pa čak i prevladavanja nekog grijeha, pokušavamo svojim molitvama manipulirati Bogom. Želimo pritisnuti prave duhovne tipke i postići željene rezultate. U ovaj način djelovanja padamo čak (ili možda, osobito) kad su nam namjere dobre. Ali to jednostavno ne funkcionira.

Dana 18. rujna slavi se spomendan sv. Josipa Kupertinskoga, sveca bez gotovo ikakvih intelektualnih i ljudskim mjerilima mjerenih predispozicija da postane svećenik, ali je po svojoj skromnosti, jednostavnosti i strogoj poniznosti, unatoč mnogobrojnim preprekama, postao poseban Božji miljenik i zagovornik mnogih.

Nismo životinje, koje ne vezuju nikakvi moralni zakoni. Mi smo Božja djeca, predodređena za vječno blaženstvo s našim Nebeskim Ocem. Živimo li kao djeca Oca punog ljubavi, pažljivo se odnosimo prema svom tijelu, znajući da će ono biti s nama (u proslavljenom stanju) cijelu vječnost.

U svom posebno aktualnom promišljanju don Ivan Bodrožić podsjeća na važnost dobre duhovne antivirusne zaštite.

Stjepan Lice ponudio je svoje razmišljanje o različitim vrstama kruha, ali i ne samo kruha.

Poznato je da je sestra Lucija iz Fatime napisala pismo kardinalu Caffarri predviđajući da će se "posljednja bitka između Gospodina i vladavine Sotone voditi oko braka i obitelji." Kao što je sestra Lucija napisala o viziji Svete obitelji: "U vremenima kao što su ova, kad se obitelj često čini neshvaćenom u obliku u kojem ju je Bog uspostavio, a napadnuta je doktrinama koje su pogrešne i suprotne svrhama zbog kojih ju je božanski Stvoritelj ustanovio, zasigurno nam se Bog želio obratiti i podsjetiti nas na svrhu zbog koje je uspostavio obitelj u svijetu." Stoga nas u poruci iz Fatime Bog poziva da okrenemo oči prema Svetoj obitelji iz Nazareta, u kojoj se On odlučio roditi i rasti u milosti i stasu, kako bi nam ponudio uzor za nasljedovanje, dok naši koraci idu putem svog hodočašća u nebo.

Tko je lider? Zašto su svi muškarci pozvani biti lideri? Na ova dva ključna pitanja odgovorio je Marko Matijašević, predsjednik udruge „Eho‟ i voditelj Doma molitve Zagreb, angažirani laik s 10 godina iskustva na polju liderstva.

Katolička crkva 17. rujna slavi blagdan Rane sv. Franje. Među mističnim tjelesnim pojavama rane, stigme su znak najviše i najizričitije ljubavi duše prema svom Gospodinu i zadovoljstva Gospodinova sa svojim slugom ili službenicom. Rane su zagrljaj i poljubac Božji prema svom stvorenju što utiskuju u stvorenje znakove muke njegova ljubljenoga Sina. Niz stigmatiziranih započinje sa sv. Franjom Asiškim. Prije njega ne zna se za slučajeve stigmatizacije. Rane sv. Franje bijahu te ostaju i danas tako svečanom i očitom činjenicom da ne pobuđuje sumnje.

Lako je voljeti svoju obitelj i prijatelje, ali nije lako voljeti nekoga tko ne izaziva nikakvo divljenje. Terezija govori o redovnici koja joj nije bila simpatična i o tome kako je shvatila da je ljubav čin, a ne osjećaj, te je to bila savršena osoba za usavršavanje njezine ljubavi. Terezija se je i promijenila upravo zahvaljujući strpljivoj ljubavi svojih roditelja, pa je znala koliko je važno voljeti nekoga tko se čini nedostojan ljubavi. Napisala je: "Nastojala sam joj iskazivati pažnju što sam više mogla, a kad god sam bila u napasti da govorim ružno o njoj, nasmiješila sam joj se." Nakon nekog vremena njezini su se osjećaji prema toj susestri promijenili. 

U nastavku donosimo objašnjenje sv. Ivana Zlatoustog zašto postajemo strašni đavlu nakon što primimo svetu pričest.