"U vremenima u kojima živimo sljepoća poprima pandemijske razmjere. Ona priječi istinu, ruši odnose među ljudima, zatvara milost i donosi nemir. Stoga trud čovjekov neka bude u neprestanoj čežnji dobrog gledanja kako praznine besmisla ne bi živjele u nama", piše fra Jozo Grbeš.

Kako je lijepo imati čisto srce, srce bez sjenke zavisti i zlonamjernosti, sumnjičenja i nesloge, srce slobodno od svakog zlog nagnuća i zlovolje. Imati srce puno vjere i nade i ljubavi, uljudno i razborito, srce iz kojeg izviru riječi, djela i ponašanje koje je uvijek na izgradnju onih oko nas.

"Jednostavno nakon nekog vremena privikneš se na sve. I prihvatiš sve. Onako kako je. I ne dopuštaš više da ti nedostaju oni kojima ti ne nedostaješ. Pomiriš se sa svima koji su otišli i koji se više neće vratiti. I živiš jedan tihi život."

"Zaručnik, kao muškarac u braku, kao glava obitelji, svojim da koje izreče pred Bogom i Crkvom, prihvaća dužnost supruga i oca, postaje na poseban način, odgovoran za sigurnost doma. I dužnost mu je, voljeti i poštovati suprugu, jer ona ga treba. Dužan je biti vjeran Bogu i supruzi i to pred oltarom obećava. Zaručnica, kao žena u braku, svojim da prihvaća dužnost supruge i majke. Njezin zadatak je, na poseban način, brinuti se za toplinu doma. Voljeti i poštovati muža, pružati mu potporu i uz njegovu zaštitu podizati djecu", piše p. Stjepan Ivan Horvat, svećenik i redovnik Družbe Misionara Krvi Kristove na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Na 30. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Petra Maskaljevića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnog vikara župe Duha Svetoga u Slavonskom Brodu. "Tko želi doći Isusu, treba sa sebe baciti svoj ogrtač, sve ono što nas sapinje, grijeh, treba skočiti, trgnuti se iz svoje uspavanosti i ležanja na tlu, i konačno krenuti i doći Isusu. Tada dolazi do ozdravljenja i izlječenja sljepoće", poručio je vlč. Maskaljević.

"Kada god treba izabrati između Isusa i svijeta, pa bio taj svijet i naša rođena obitelj, izbor je jasan i jedan jedini moguć - biraj Isusa. A s Isusom onda možemo zajedno rušiti zidine oko srdaca svojih najbližih i, s vremenom, njih dovesti njemu. Pa i po cijenu izostanka privremenoga mira", poručuje franjevac konventualac Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama.

"I danas su Kristu potrebni kršćani koji su vidjeli i čuli i koje je to iskustvo tako snažno dojmilo da su se odvažili krenuti za njim i o tome moraju govoriti drugima. Imamo li mi današnji kršćani ovaj zanos? Imam li ga ja?", rekao je riječki nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem na društvenim mrežama.

"Njegove riječi o tome kako treba otvoriti vrata Kristu treba iznova ponavljati svim parovima kako bi zaista otvorili svoja srca Kristu i uvidjeli da je moguće živjeti čitav život s jednom osobom. Ne bojte se supružnici otvoriti vrata Kristu i pristupiti iz dana u dan otajstvu euharistije i tako živjeti od nje kako biste zajedno koračali putem svetosti! Ne bojte se mladi hodati za Kristom kako biste otkrili ljepotu braka! Ne bojte se širom otvoriti vrata Kristu", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Svaki vjernik unutar sebe kuša i duhovni život i život po tijelu. Kršćanin mora usmrtiti djela tijela i živjeti svoj život po Duhu Svetome. „Tijelo“ znači sva zla maštanja i sjećanja, boli, rane, negativni osjećaji, razočaranja, frustracije, osjećaji krivnje, odbačenosti, zatim naslijeđene grešne navike, stečene zle navike, povođenje za krivim primjerima itd. Kad se takva djela provlače kroz naš život, ne možemo živjeti po Duhu i tada je potrebna molitva za unutarnje ozdravljenje i iscjeljenje.

Studentski katolički akademski centar poziva sve djevojke koje razmišljaju o redovničkom pozivu da se prijave na online susret pod nazivom „Da kraljujem služeći?“ koji organizira Družba sestara Služavki Maloga Isusa pod vodstvom s. M. Milane Žegarac.