Donosimo vam molitvu svetom Josipu za sretnu smrt koja nam može pružiti utjehu dok čekamo vlastitu smrt. Nikad ne znamo kada će doći trenutak naše smrti i zato učinimo sve što možemo kako bismo se pripremili za taj dan.

"Ako pak nešto ne ide ili ti nije odmah jasno, budi strpljiv, drži to za sebe. Budi kao Marija koja ‘u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu‘. Ni ona nije shvaćala sve i odmah, no nije zbog toga gubila povjerenje. U trenutcima nesigurnosti i boli ustrajala je u vjeri da će nebo odgovoriti, da će Bog pobijediti", poručuje Majka Elvira.

"Ali, što je istina o tome čovjeku? Ti to ne znaš. Ti znaš tek djelić istine. Jer je čovjek otajstvo, jer je čovjek misterij, ti ćeš uvijek o njemu imati tek svoju istinu. Uvijek će ti dio istine ostati skriven. Zato nemoj brzo i olako govoriti o drugima. Ja se takvih bojim. Bojim se onih koji sve o svemu i o svima znaju. Ne znaju, brate! I to je super", poručuje fra Josip Vlašić u svojem promišljanju.

Povlačenje, dakle, nije priznavanje poraza, već jamstvo pobjede dok ratujemo protiv onoga što može donijeti našu propast, suptilnog, samoopravdavajućeg grešnika koji tek treba biti poražen u nama. Čini se da je taj lukavi vrag jedan od onih koji se može izbaciti „samo molitvom i postom“, što zvuči kao dobra duhovna obnova.

Na Dušni dan iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. prof. dr. sc. Stjepana Radića, svećenika te mjesne Crkve i profesora na KBF-u u Đakovu, a koji vrši i službu rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu. Vlč. Radić, između ostalog, ističe: "Posljednja počivališta naših vjernika upućuju na prolaznost i tijek života, ukazujući svima nama da je 'domovina naša na nebesima'."

Kad bih mogao održati samo jednu propovijed, zasigurno je ne bih časno završio, a da ne posvjedočim za ono što je po mom znanju sol i čuvar svih tih stvari. Ovo je tek jedna od tisuću stvari u kojima sam otkrio da je Katolička Crkva u pravu kada je cijeli svijet stalno sklon biti u krivu. I vjerujem da bi bez svojih svjedoka na tu istodobno normalnu i profinjenu tajnu, ljudi gotovo potpuno zaboravili.

"Svaki blagdan Svih svetih, u liturgijskoj godini, upravo nas potiče na to da otkrivamo svece među nama, a one koji su već s Isusom u slavi molimo za njihov zagovor", napisao je pater Arek Krasicki. Pater Arek nas podsjeća da svetac čuči u svakome od nas i poziva nas da u svojoj braći i sestrama pronađemo sveca.

Meditaciju "Isuse, misli ti!" napisao je talijanski svećenik don Dolindo Ruotolo koji je preminuo na glasu svetosti 19. studenog 1970. godine. O njemu je sv. Padre Pio iz Pietrelcine vjernicima hodočasnicima iz Napulja rekao: "Zašto dolazite ovamo, kada imate don Dolinda u Napulju? Idite k njemu, on je svetac."

"Patimo zbog tri temeljne stvari: što nemamo dovoljno materijalnih dobara, ili zbog otimanja tih dobara, kada ih imamo, drugo što nemamo dovoljno ljubavi sa strane naših bližnjih, ili zbog gubitka te ljubavi kao smo je imali, i treće što nemamo dovoljno sami sebe ili što gubimo sebe", poručio je don Antun Nižetić u svom videu "Očaj je moja furka."

"Sveci su u potpunosti postali čovjekom i to je ljepota svetaca. To su pravi superjunaci, jer nisu bježali od svoje ljudskosti, a niti su imali potrebu stavljati se na mjesto Boga. Bog je zbog toga u njima i po njima činio velika djela. Sveci nam danas govore: 'Možeš biti svet i ti, bez obzira na sve, samo prihvati svoju realnost, stavi ju pred Božju ljubav i dopusti da On usavrši svoje djelo koje je započeo u tebi.'"