"Isus je i danas kao i jučer mnogima od nas dobar dok govori ono što on i drugi trebaju učiniti. Ali prestaje to biti ako mu padne napamet da nama, na primjer po papi Franji koji je njegov autentični glas u našem vremenu, progovori i kaže što mi trebamo činiti. Loš je ovo stav. Evanđelje pokazuje njegove posljedice. A one su razilaženje s Isusom. S ovakvim stavom Isus ne može ostati s nama", poručio je riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem na društvenim mrežama.

Na četvrtu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed preč. Josipa Ivešića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika u đakovačkoj župi Dobroga Pastira.

Koliko vremena svaki dan trošimo na stvari koje nisu važne? Postoji samo jedna stvar koja je uistinu važna - nastaviti se kretati prema Bogu, nastaviti razvijati vrline koje nas čine više sličnima njemu. Sve ostalo prolazi.

U nedjeljnom evanđelju, ljudi u Nazaretu, Isusovu rodnom gradu, htjeli su ga ubiti nakon što su ga čuli kako govori u njihovoj sinagogi. Odakle takav prijezir prema Isusu?

"Gospodin doista djeluje na tajanstvene načine", riječi su to djevojke koja je pronašla smirenje u Katoličkoj crkvi nakon godina traženja osobnog odnosa s Bogom.

"U jedno si siguran, a to je da ni ovaj dan neće proći bez poteškoća. Ali one nisu tu da te unište, već transformiraju", poručuje vjeroučitelj Mario Žuvela.

U potrazi za boljom verzijom sebe, nikada nemojte zaboraviti da sve što Bog očekuje od vas je da se danas počnete boriti protiv laži i negativnih misli umjesto da im se prepustite.

Čini nam se tada kao da smo čitavi u crvenoj zoni i da su svi putovi zatvoreni. Tada nas počinje zahvaćati duboki očaj. Razumom više ne vladamo, a utjehu nam više ništa ne pruža. Naš Cesarić pjeva: Rakije, rakije ovamo, jer utjehe nema u vodi! Mi možemo ove stihove izokrenuti na ovaj način: Vode, vode Duha Svetoga, ovamo, jer utjehe nema u rakiji!

"Ne mogu reći da sam često dobivala utjehe prilikom zahvaljivanja nakon mise; možda je to vrijeme kada najmanje primam. Međutim, smatram da je to vrlo razumljivo budući da sam se ponudila Isusu ne kao ona koja želi svoju vlastitu utjehu u Njegovu posjetu, nego jednostavno da ugodim Onome koji mi se daje", riječi su svetice malog puta, Terezije iz Lisieuxa. Mnogi služe Isusu kad ih tješi, ali malo tko pristaje praviti društvo Isusu koji spava na uzburkanom valovlju ili pati u vrtu agonije!

Da bismo ušli u ovo radosno zajedništvo, moramo pozorno slušati sve što nam Bog objavljuje. Moramo slušati ne "filtrirajući ništa", spremni djelovati na svaku riječ koju nam On govori. Ne možemo se nadati radosti kada biramo samo ono što je po našem ukusu ili ono što je kulturno prihvatljivo. Bit ćemo frustrirani u našem odnosu s Njim kada ga namjerno povremeno utišamo.