O Bože, trebaš nam. Otvori nam pogled za boje istinskog života u ljepoti svitanja. Trebamo Te da nam pomogneš kako bi molitvom i približavanjem istini ispunili dane. Bez Tvoje blizine postajemo prevrtljivi stranci izgubljeni u sumaglici zabluda. Zbunjeni stojimo na raskrižju s više putokaza, kao da ne znamo kako si davno rekao da si Ti put, Ti, koji si raspet na križu.

Na prvu korizmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Đurice Pardona, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Velečasni Pardon među ostalim poručuje: "Kušnje kojima je bio napastovan Isus stavljaju se i pred nas. Potrebno je dobro promisliti o našem promatranju stvarnosti naše obećane zemlje – domovine u kojoj živimo."

Sve činimo da nas ljudi vide. Sada možemo dodati: sve činimo da nas kamere uhvate u kadar. I tako se raspadamo. Ispražnjuje se naš unutarnji čovjek i ostajemo prazna ljuska. Prepušteni smo na milost i nemilost ljudskom kockanju. Igri slučaja. Rijeci prevladavajućega mišljenja. Snazi dojmova. Nemamo više nikakvu otpornost na vatru kojom nas moć društva spaljuje.

Korizma je izvrsno vrijeme da preispitamo svoje živote, razmotrimo svoje prioritete i ponovno procijenimo kako provodimo svoje vrijeme.

Dijete ne možete otrovati ni boli ni patnjom, uzalud vam je. Jer kada djetetu nudite rat, ono vas ipak voli i skače vam za vrat. Govori ti voli me, ne želim da boli me, ostavi pušku ili ću te uhvatiti za njušku. Ali ne boj se neću te udarati, ne znam i da hoću. Jer moje maleno tijelo odbacuje svaku zloću.

Na ovom osamljenom, ukletom mjestu, Gospodin se suočio s napadima Božjeg neprijatelja kojima su podlegla sva druga ljudska bića.

"Mi smo zapravo kolateralne žrtve njegovog neprijateljstva s Bogom, oni koji su, jer su Božji prijatelji, automatski njegovi neprijatelji. Zato se njegova mržnja s Boga, proširila na sve nas", piše mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup koadjutor, ususret prvoj korizmenoj nedjelji.

"Pokazao mi je ljubav Oca nebeskog koji je prisutan, koji je postojan, koji je vjeran. Otac koji svoju djecu rasipa dobrim i savršenim darovima i koji voli provoditi vrijeme s nama. Otac koji nalazi radost u svakom našem postignuću i brine o svakom detalju našeg života. Otac koji je duboko dirnut što razgovara s nama i gleda kako rastemo. Otac koji nas pokupi u najtežim trenucima naših života i vrati kući."

„Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega.” Možemo nabrojiti tisuću različitih kušnji kroz koje prolazimo u životu, ali sve se nekako mogu svesti na ove tri. Rekli smo na početku kako je korizmeni hod pokušaj kopiranja Isusova boravka u pustinji. Tri stvari koje Crkva svim vjernicima u korizmi stavlja na srce, služe nam kako bismo pobijedili ove tri kušnje: post i odricanje oružje su za pobjedu nad požudom, djela milosrđa štite od gramzljivosti, a molitva je lijek za oholost.

"Nije moguće davati sve od sebe za duhovni napredak, a ne napredovati. Kako sijemo, tako žanjemo. Manje se žaliti, više misliti. Manje kukati, više moliti Boga!", piše fra Ivan Marija Lotar, franjevac i župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.