Prijestolje faraona, kralja robova leži u nutrini svakoga od nas, stoga je krajnje vrijeme da prestanemo moliti za oslobođenje od vanjskih okolnosti i situacija, jer sloboda se rađa iznutra. Tada ćemo istinski doživjeti radost u srcu, bit će nam lijepo prebivati pod našom kožom.

Tuga je komplicirana i nijansirana, ali je i čudna, paradoksalna prilika da se približimo ranjenom Srcu Isusovu i rastemo u dubljoj ljubavi prema Njemu. Tako nalazimo ozdravljenje u Njegovim ranama.

Nije život kad stalno spuštaš glavu i bježiš od prilika. Možda još ne znaš za što si stvoren ali ćeš jednog dana i to znati. Tvoje vrijeme nije samo vrijeme dok si na vrhuncu snage, zdravlja, sigurnosti. Tvoje je vrijeme sve dok dišeš. Tražiš ljepotu u svijetu oko sebe. Pružaš ruku. Daješ da se na tebe može osloniti.

Za koncentraciju na pozitivno i za dobivanje samokontrole, dobro je naučiti vježbe disanja. A najbolje od svega je koncentrirati se na molitvu. Onu najveću i najjednostavniju. Na Očenaš i na Krunicu. Nevjerojatno je koliko malo vremena treba za smirenje i za osjećaj povratka snage i volje, kada se tako počne dan ili u krizi. Nekoliko dubokih udaha, nekoliko puta ponoviti Očenaš, jedna desetica... I to je to.

"Isus nije, kako bi ga htjeli neki prikazati, društveni prevratnik. Nije pozivao na prevrat niti na rušenje postojećih ustrojbi. Nije očekivao boljitak u svijetu promjenom struktura ili rušenjem vlasti, ma kako i koliko ona bila nečovječna. On je glasnik obraćenja, obraćena i preobražena srca. To se srce mora staviti u službu čovjeku", piše fra Tomislav Pervan.

Mlada Zadranka koja je s jedne strane dugo osjećala poziv da slijedi Isusa, a s druge je privlačio život koji je kao i njezine vršnjakinje željela jednostavno živjeti. No, ni boravak u Americi ni gotovo pet godina rada u Italiji za jednu poznatu obitelj - gdje je upoznala i otkrila tajne bogatstva, raskoši, život moćnika ovog svijeta - nisu je zaustavili na putu prema duhovnome pozivu. Sve to samo su odgodili. Ona se zove Tereza Marelić i zajedno s drugim djevojkama danas je u zajednici Klanjateljica Krvi Kristove u Ivanečkom Vrhovcu, a sestre su presretne jer u jednoj godini u zajednicu im je ušlo četiri djevojke. Toga dugo nije bilo.

"Jesmo li dosegnuli san što ga Isus sanja s nama da doista budemo braća i sestre? Možete li pojmiti da grmi Evanđelje s Kremlja, tko bi se usudio napasti susjedni narod, ali jer smo opoganili vlastitu vjeru i crkvu, zarobivši je farizejštinom, sveli Božju riječ na ljudsku riječ i uredbe, jasno je da kršćanstvo bilo kojeg konfesionalnog predznaka može poslužiti za pogonsko gorivo za mržnju, rat, ubijanje nevinih!", riječi su iz homilije prof.dr. Tončija Matulića koje donosimo u nastavku.

Nova aplikacija za štovatelje sv. Antuna i svjedočanstvo o primljenim blagoslovima po sv. Antunu bili su tema "Duhovno duhovite večeri" u utorak 15. ožujka u kojoj je gostovao franjevac i glavni urednik "Veritasa - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga" fra Vladimir Vidović. Emisiju je uredio i vodio fra Stjepan Brčina.

Župnik Pomera i Premanture, don Antun Nižetić na svojim je društvenim mrežama podijelio promišljanje u kojem piše o važnosti molitva poručujući da postojana molitva zbližava um i srce čisteći ih nakon čega dolazi do preobrazbe čovjekovih duše, duha i tijela.

"U modernom svijetu u kojem živimo poniznost je često percipirana kao simbol poniženja, gubitničkog mentaliteta. Za nas Isusove učenike ona zapravo označava temeljni stav, odnos prema Bogu i ljudima. U kršćanskom smislu, dakle, poniznost nije slabost nego duhovna jakost, ne degradira čovjekovo dostojanstvo, nego čovjeka čini slobodnim, otvorenim prema Bogu tako da raste do punine mjere Kristove", poručuje fra Siniša Pucić.