"Sve to razumijem za druge, ali za vjernike ne mogu razumjeti kako neki deda, orašar ili gnom mogu biti prihvatljivije priče od toga da je Bog postao djetetom kako bi bio s nama Bog? Kako je moguće da prihvatimo sve to u kuće, a maknemo jaslice? Došli smo do te mjere da se biskup ispričava zato što je rekao da Djed Božićnjak ne postoji, nego da se u Božiću radi o Kristu, koji sumrak pameti", piše fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Predbožićno vrijeme često, ali nenamjerno postaje veliki izvor stresa, a tome je tako kada molitvu, mise zornice i post zamijenimo velikim svečanim gozbama i kupovinom božićnih poklona. Nameće se pitanje, kako se nositi s božićnim stresom, a da ne izgubimo smisao Božića?

Duhovni poziv je osobna stvar i nema redovitog pravila kako Bog nekoga poziva. Bog poštuje našu osobnost i ponaša se prema nama kao prema osobama. On poštuje našu slobodu i želi da koristimo svoj razum i srce u pokušaju da otkrijemo svoj poziv.

Naše su riječi samo odgovor na već postojeću povezanost. Ne opažamo je lako. No, dovoljno je iskusiti težinu šutnje u prisuću drugoga pa da otkrijemo kako nas se drugi tiče. No, dovoljno je iskusiti težinu šutnje u prisuću drugoga pa da otkrijemo kako nas se drugi tiče. Prije riječi i prije šutnje, samo prisuće je dovoljno da se nađemo u odgovornosti za drugoga. Riječ odgovara na prisuće drugoga. Šutnja neuspješno niječe to prisuće. Nema ničega tako izazovnoga i otajstvenoga kao jednostavno prisuće drugoga čovjeka.

Donosimo vam molitvu malom Isusu koju je molio sluga Božji o. Ante Antić.

„U povijesti su mnoge diktature to pokušale učiniti. Sjetite se Napoleona: još od toga doba... Sjetite se nacističke, komunističke diktature... to je svojstveno razvodnjenom sekularizmu i osuđeno je na propast“, rekao je papa Franjo o odredbama Europske komisije u razgovoru s novinarima prilikom svog povratka iz Grčke, 6. prosinca.

Na četvrtu nedjelju došašća iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Josipa Bošnjakovića, svećenika i profesora psihologije koji vodi bračna i obiteljska savjetovališta na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na zagrebačkom Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Vlč. Bošnjaković, potaknut evanđeoskom slikom susreta Marije i Elizabete, među ostalim poručuje: "To su bile dvije žene u Bibliji koje su na izričit način pridonijele blagostanju židovskog naroda, jer su ubile neprijatelje. Što znači ubiti neprijatelja? To može značiti i pobijediti vlastiti egoizam i vlastitu sebičnost. To je jedan od naših velikih neprijatelja, jer puno se lakše često nositi s neprijateljima oko sebe nego s neprijateljem u samome sebi".

"Volim zamišljati kako se Marija neprestano prisjećala riječi Anđela Gabrijela: "Gospodin je s tobom...Ne boj se Marijo." Marija se ne boji opasnosti jer više vjeruje u riječi koje je izgovorio Anđeo, nego u problem velik kao planina", piše fra Mario Berišić u svojem promišljanju na temu evanđelja četvrte nedjelje došašća poručujući nam da od Boga tražimo milost da možemo prepoznati radosti koje nam je On pripremio tako da tu radost možemo prenijeti drugima.

"Njegov je dar što smo mu zahvalni jer na taj način stječemo milost spasenja, ulazimo u „Božji krug“, u njegovu „ekipu“. To je isključivo dar i ništa drugo. Otkuda onda nama, kao i danas Elizabeti, da nam dođe Majka Spasiteljeva, a s njom i Spasitelj?", poručio je fra Ivan Marija Lotar u promišljanju povezanom uz četvrtu nedjelju došašća u kojoj slušamo evanđelje po Luki.

Očići su stari narodni i crkveni običaj vezan uz Četvrtu nedjelju došašća, a sačuvan je u nekim krajevima, kao primjerice u dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmatinskoj Zagori i Bačkoj.