U utorak, 22. veljače, peti je dan u Godini priprave za obnovu posvete Božjemu milosrđu i dan kada se sjećamo Velike objave Milosrdnog Isusa sv. Faustini. O njoj sv. Faustina u svom Dnevniku piše: "Uvečer, u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina, u bijeloj haljini. Jedna ruka bila je uzdignuta na blagoslov, a druga je doticala haljinu na grudima. Iz otvora haljine na prsima izvirale su dvije velike zrake, jedna crvena, a druga blijeda. U tišini sam promatrala Gospodina. Moja je duša bila prožeta strahom, ali i velikom radošću. Nakon nekoliko trenutaka reče mi Isus: Naslikaj sliku prema crtežu koji vidiš s natpisom: Isuse, uzdam se u Tebe. Želim da ta slika bude čašćena najprije u vašoj kapelici, a zatim u cijelomu svijetu. Obećavam da duša koja bude štovala ovu sliku, neće propasti. Obećavam toj duši pobjedu nad neprijateljima već na zemlji, a osobito u času smrti. Ja sâm branit ću je kao svoju čast." (Dn 47-48)

Potpuna predanost Petra Damianija Kristu učinila ga je idealnim za Crkvu kojoj je očajnički potreban reformator i, u Božjoj providnosti, donio je mnoge darove Crkvi u krizi.

Ali ne bismo smjeli dopustiti da se na tom putu obeshrabrimo. Ono što Bogu najviše godi u našem vremenu molitve je naša dobra volja da ga pratimo, naša jednostavna prisutnost i društvo, poput malog djeteta sa svojim roditeljima. Pospješujući ovaj sinovski stav, pronaći ćemo snagu potrebnu da ne postanemo nemirni kada se čini da je naša molitva obilježena tišinom i samoćom. Nijedan izvor koji koristimo za našu molitvu ne može zamijeniti iskrenu želju da se približimo Bogu kao prijatelju, slobodnu odluku da mu kažemo “volim te”, što nitko drugi ne može reći umjesto nas.

"Tko želi voljeti, mora biti spreman trpjeti, mora biti spreman primiti šamare, ali ne smije poreći da ga ti udarci bole, niti smije šutjeti ako ga se nepravedno optužuje. Moramo biti oprezni, međutim, da nas ta patnja ne dovede do toga da se osvećujemo, već da nas dovede do ljubavi koja se daje čak i onima koji je ne zaslužuju, jer je to jedini način koji može neprijatelje pretvoriti u prijatelje", piše fra Mario Berišić, mladi franjevac kapucin na svojim društvenim mrežama.

"Milosrdan čovjek jako dobro vidi svijet i ljude oko sebe, ali odabire naglasiti dobro. Milosrdan čovjek dobro zna kako stoje stvari, pa ipak bira svakome dati još jednu priliku. Milosrdan čovjek je vrlo sposoban i razuman, ali svojom sposobnošću i razumnošću nema potrebu maltretirati druge", poručuje fra Ivan M. Lotar u objavi na društvenim mrežama.

Na sedmu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed preč. Ivana Lenića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe Gospe Brze Pomoći i dekana slavonskobrodskog dekanata.

Jesi li kršćanin? Prije nego što odgovoriš, razmisli o sljedećim pitanjima: Ljubiš li svog neprijatelja? Činiš li dobro onima koji te mrze? Iskreni odgovori na ova pitanja u samom su srcu kršćanstva i predstavljaju ono što kršćanina razlikuje od drugih.

"Naša vjera žudi da raste i razvija se, jer smisao sjemena je donijeti brojne plodove. Neka ona ne ostane skrivena u nama nego neka raste da svi vide naša dobra dijela i slave Oca nebeskoga", piše fra Zlatko Ćorić.

U ispraznostima današnjih nametnutih trendova i „must have” stvari nije lako ostati dosljedan korijenima i vrijednostima ako se nema čvrsto uporište u vjeri. „Kad nestaje vidokrug ljubavi, nestaje i sama ljubav, a dobrohotnost i dobrobit postanu čežnja za koristoljubljem”, ističe Wolf. Kada iskustveno zadovoljstvo postane središte ljudskih stremljenja, ljubav i nada pa i samo zadovoljstvo bivaju ugroženi i ne ispunjavaju nas jer stalno želimo još.

Pogledao me kao da sam rekao da idem izraditi svemirski brod. Odgovorio je s mješavinom iznenađenja i divljenja: "Super je što pomažeš svojoj ženi. Ja ne pomažem svojima, jer kad to učinim, ona ne pokazuje zahvalnost, na primjer prošli tjedan sam oprao pod, a nisam čuo ni hvala."