Vlč. Giuseppe Tedesco uzeo je minibus i iz sjeverne Italije vozio 20 sati kako bi stigao na poljsku granicu i preuzeo ukrajinske izbjeglice, uglavnom djecu iz Černobila.

"Isus nas uporno ljubi. Zove. Na trenutak mi se čini da čujem Njegov glas kako govori: ni jedan grijeh nije tako velik da ne bi mogao biti oprošten ako se iskreno pokajem. Korizma je. Vrijeme je. Vrijeme je da se sretnemo sa samim sobom u tisuću pitanja. Što da promijenim, čega da se odreknem, kako da postanem bolji. Tisuću pitanja, samo jedan odgovor. Slijedi Isusa. Križni put. I danas i pred dvije tisuće godina. Isus je isti, uvijek je tu zbog nas", poručuje naš čitatelj i gost emisije "U zdravlju i bolesti" Mladen Klemenčić koji nam se javio svojim promišljanjem o korizmi.

"Zanimljivo, koliko god bile teške, a nekad i neshvatljive, ipak su nas opomene najviše oblikovale, i to opomene majke, oca, bake, djeda, prijatelja, susjeda ili pak nekog slučajnog prolaznika koji nam je želio dobro", piše fra Goran Azinović.

Hej, molim te, nemoj spustiti slušalicu! Nemam vremena za razgovor. Što želiš!? Trudna sam, 3. mjesec... Zašto mi to govoriš? Ne trebaju mi problemi! Očisti to!

Svetište Gospe Olovske u 17. st. najznamenitije je u Bosni Srebrenoj. Franjevci su u Olovu podigli samostan s crkvom u 14. stoljeću. U vrijeme osmanskoga zaposjedanja Bosne, 1463. godine, samostan i crkva su pošteđeni razaranja. Zahvaljujući rudarskoj tradiciji, olovska je katolička zajednica, s udjelom dubrovačkih kolonista, uspjela opstati i u prvoj polovici 17. st. čak i gospodarski prosperirati.

Toliko smo puta uvjereni u svoje korake, prijateljstva. Kažemo si: "To je upravo to! Taj dečko, on me stvarno voli i sve će učiniti za mene!" Ali u susretu s Isusom događa se razgolićenje. On svojom ljubavlju i istinom ističe ono što je u nama i oko nas autentično. Ponekad učinimo sve da i naše laži postanu istina. Ali u susretu s Isusom sve se raspada, prestaje i stvara se sve novo.

"Nemojte se baviti pitanjem zašto je netko ovakav ili onakav prema vama. Radije priupitajte sebe zašto još trpite nepoštivanje, zašto dajete šanse tamo gdje je situacija posve jasna", poručuje vjeroučitelj Mario Žuvela.

"Tolika nam dobra padoše i padaju u dio pomoću križa, pa da se Krist ne će dati razapeti? Pitam: tko bi to rekao? Da nije htio, tko bi ga bio prisilio? Tko bi ga primorao? Zašto je poslao proroke koji najaviše da će biti raspet ako nije trebalo da se raspne i da nije htio da to trpi? Zašto križ nazva časom ako zaista ne htjede biti raspet?", pitao se fra Zvjezdan Linić.

"U duhovnom životu je neophodna ispravna osjetljivost na Božje svjetlo. Na žalost ima onih koji žive ograničeni u tami svoje savjesti, te ne dopuštaju u svoju dušu ulazak Božjega svjetla", piše don Ivan Bodrožić.

Župnik Pomera i Premanture don Antun Nižetić na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje koje govori o razlikama između blagosti i popustljivosti, u kojemu poručuje kako popustljivost prilično sliči milosrđu, ali je njen sadržaj potpuno suprotan jer popustljivost proizlazi iz duhovne lijenosti, a milosrđe iz povjerenja u Božju ljubav.