Sveti Toma Akvinski iznosi ovu vrlo važnu tvrdnju: svaka osoba traži sreću. Ovo može izgledati kao izjava zdravog razuma. Međutim, onda se moramo zapitati: Zašto toliko ljudi, danas više nego ikada prije, imaju smrknuta lica, ogovaraju, kritiziraju i osuđuju, trpe očaj i tugu? Traže li mnogi sreću na pogrešnim mjestima?

Crkva koja nastavlja Kristovo djelo, koja mu služi te čuva Kristove svetinje, na zemlji udjeljuje svojim vjernima potpuni oprost za vremenite kazne. Crkva ovime želi pomoći svima nama te nas potaknuti na djela pobožnosti i milosrđa; potaknuti nas na zahvalnost Bogu, rekao je fra Renato Galić, župni vikar u Međugorju, o potpunom oprostu.

Blaženi Pier Giorgio Frassati, preminuo je 4. srpnja 1925. od Poliomyelitisa, bolesti koja inače najčešće pogađa djecu mlađu od pet godina. Na njegovoj pogrebnoj povorci, koja je prolazila kroz središte grada, pojavilo se nekoliko tisuća ljudi kako bi mu iskazali svoje poštovanje. Nedugo nakon blaženikove smrti, siromasi grada Torina koji su dolazili u kontakt s Pier Giorgiom, potpisali su peticiju u kojoj traže od nadbiskupa Torina da započne proces kanonizacije. Proces je započeo 1932., a blaženim ga je 20. svibnja 1990. proglasio papa Ivan Pavao II.

"U društvu bez očeva, bez moralnoga autoriteta, mladi se odgajaju i ponašaju na način horde, na način džungle u kojoj vlada zakon jačega. Slabiji, posebno žene i djeca, postaju plijen koji treba zgrabiti. To je razlog zašto je toliko nasilja, koje uključuje silovanja i ubojstva, među mladim Europljanima pa čak i zašto se neki od njih prijavljuju za ratovanje u tuđim zemljama. Suvremeno postpatrijarhalno društvo predstavlja se u biti kao pretpatrijarhalno, kao društvo u kojem više ne vrijede društvene norme, osim zakona sile", piše don Mladen Parlov, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu.

Na Facebook stranici izdavačke kuće "Kyrios" objavljen je kratki video vlč. Mikea Schmitza koji govori o spremnosti na borbu za Crkvu i u Crkvi. U nastavku prenosimo njegovo promišljanje.

Fakulteti, sudovi, radna mjesta, sve su to mjesta na kojima postoji dress code i svaka osoba će to poštivati, ali kada je u pitanju crkva i Sveta Misa tada se mnogi krenu buniti, napeti su i samo čekaju kada će moći nešto prigovoriti. Biste li prigovorili svome šefu ili zaštitaru na sudu? Ne! Zašto onda prigovarate kod pravila odijevanja u crkvenim prostorijama?

Bez Isusa nema slavlja! Ima zabave, ali slavlja nema! Zabava nas privremeno pokušava zaokupirati da zaboravimo na unutarnju prazninu koju nosimo u sebi i uvijek nas potiče da bježimo od naše realnosti, dok slavlje ono nas ne zaokupira već nam pomaže da u to uključimo i svoju realnost bila ona teška ili lijepa, a potom nas kasnije motivira da se lakše susretnemo sa problemima.

Elizabeta Portugalska, udala se mlada. S 12 godina postala je nevjesta 20-godišnjeg portugalskog kralja Dinisa koji tada nije imao interesa za tako mladu djevojku. No, nije bio usamljen. Imao je niz ljubavnica s kojima je dobio najmanje sedmero, možda čak devetero djece te ih je sve doveo da žive u palači i inzistirao da ih Elizabeta odgaja zajedno s njihovom zakonitom djecom. To je vrsta zahtjeva koja bi mogla uništiti brak, ali što god da je Elizabeta osjećala - ljubomoru, ljutnju, bijes - zadržala je za sebe i pokazala se kao majka puna ljubavi.

Čovjekov najveći neprijatelj, čije su stope u životu prepoznatljive po strahu, uvijek će mu dati jedan razlog više za odustati i povući se. Jer nas ne želi jake i čvrste. Želi nas kukavice, moralno slabe, nesposobnima za borbu, nikada ustrajnim u svojim odlukama jer takvi ćemo uvijek biti u okovima njegovih laži i manipulacija.

Na početku ljetnih školskih praznika vjeroučiteljica Natalija Lidija Kivač otkriva koje se bogatstvo krije u našoj djeci.