U povijesti Crkve možemo reći da su se brojni sveci „natjecali“ za posljednje mjesto služenjem. Neki od njih su sv. Franjo Asiški, sv. Antuna Padovanski, sv. Franjo Paolski, sv. Karlo de Foucauld i časni sluga Božji fra Vendelin Vošnjak.
„Da se napijemo šutnjom kako bi sve ono što je u našem životu plodno moglo imati korijene, moglo se hraniti i imati onu živu riječ, a to je riječ života, Riječ koja nam daje život – Isus Krist“, rekao je varaždinski biskup Bože Radoš klanjateljima trajnog euharistijskog klanjanja (TEK) u Varaždinu o temi „Kako razgovaram s Bogom“.
Na Petu korizmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Darija Hrge. „Uskoro ulazimo u Veliki tjedan, najsvetije vrijeme u godini. Prilika je to da se svi zapitamo tko smo i kamo stremimo: jesmo li rođeni samo za ovozemaljski život ili smo usmjereni k vječnom životu i zajedništvu s Bogom“, istaknuo je.
Isus nije upao u zamku zlobe farizeja, nego ih je poučio da je borba protiv zla prije svega borba protiv zla u sebi: protiv mržnje, ljubomore, zavisti, inata, predrasuda i protiv naše vlastite nepravednosti.
Milosrdna gesta svete Veronike na Isusovom križnom putu nadahnula je čašćenje Svetoga Lica našega Otkupitelja, koje se nastavilo kroz čitavu povijest Crkve.
Jedna slušateljica požalila se da se uz trojicu ispovjednika u njezinoj župi ispovijeda samo pola sata prije mise. U slučaju da se neki pokornik dulje zadrži u ispovjedaonici, ostali se ne stignu ispovjediti prije početka mise.
Bosna i Hercegovina, zemlja obilježena dubokim podjelama i ratnim ranama, ali i nadom u pomirenje. Josip Jelinić, 33-godišnji fizioterapeut iz Ljubuškog, odlučio je krenuti na tisuću kilometara dugo hodočašće kroz Bosnu i Hercegovinu, noseći raspelo kao znak pokore za iscjeljenje ratnih rana i zajedništvo BiH. Oko 300 kilometara dijeli ga do završetka križnog puta, a u razgovoru s nama, podijelio je svoje nakane i nepokolebljivu vjeru koja ga nosi kroz svaki korak.
Kada se umjetnički doživljaj rodi iz nutrine čovjekova bića, iz srca, nastaje unikatno spontano stvaralaštvo neponovljivih kvaliteta, spoj vidljivoga i nevidljivoga, tjelesnoga i duhovnoga, što čini „most između neba i zemlje”.
Jesi li uopće ušao u korizmu? Je li te barem ikad zabolio želudac? Jesi li osjetio duboku glad da te gotovo boli od posta? Jer u korizmi se najprije posti...