"Sjetimo se kad nam je netko nešto nažao učinio i odjednom pojavi se prilika za osvetiti se. Prva pomisao je: 'Joj jedva čekam spustiti mu(joj) pred svima, poniziti ga(ju)'. To je već prvi znak borbe gdje đavao želi da tako postupimo. No, s druge strane osjećamo da to nije dobro i da će nas to učiniti potpuno jadnima ako uzvraćamo istom mjerom", poručio je remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u objavi na društvenim mrežama.

Na 19. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Đurice Pardona, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Velečasni Pardon među ostalim poručuje: "Postanimo svjesni da je naša vjernička dužnost brinuti se za okoliš našeg života, za Božju kuću u kojoj živimo. Ta se briga treba očitovati upravo u našim svakodnevnim poslovima i zadaćama."

„U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog čovjeka, a broj mu je šest stotina šezdeset i šest.“ Tako glasi jedan od najpoznatijih redaka Biblije, točnije knjige Otkrivenja. Upravo u tom retku nalazi se najpoznatiji troznamenkasti broj na svijetu: 666 žig zvijeri. No, što znači taj broj? Možemo li ga odgonetnuti?

"Sve što imamo – i što jesmo – uistinu trebamo potpuno darovati, pretvoriti u činjenje dobra, u 'milostinju'. To, međutim, ne može biti svedeno na milostinju u pravom smislu riječi, odnosno u smislu davanja svega što imamo usputnim siromasima i potrebnima. U tu 'milostinju' spada, čak je i važnije, ono dobro koje činimo i koje smo dužni činiti u svakodnevici za svoju obitelji i svojoj obitelji, za svoju društvenu zajednicu i u svojoj društvenoj zajednici, za svoju Crkvu i u svojoj Crkvi", poručuje riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić promišljajući nad nedjeljnim evanđeljem.

Male župne skupine i obitelji često su mjesto gdje se nečija vjera rađa i održava. Prije doba multimedije, vjerski običaji obitelji, župne misije i slični angažmani pomogli su u izgradnji kulture u kojoj je vjera bila prirodni dio života.

Danas Isus svojim učenicima daje upute o budnosti u njihovoj poslušnosti Njemu. Poruka: očekujte neočekivano.

Iako izraz "O, moj Bože" može biti molitva, ali obično se ne izgovara na ovaj način. Češće to pak koristi Božje ime kao puki izraz iznenađenja ili ljutnje.

Mi primamo u svoja bića Tijelo, Krv, Dušu i Božanstvo našega Gospodina Isusa Krista. To je zapanjujuće. Dakle, prioritet broj jedan mora biti štovanje. Tražimo ući u zajedništvo, jedinstvo Boga sa samim sobom - to je nevjerojatno duboko. Da bi se to dogodilo, prije svega mora postojati priprava i prije pričesti.

"Na današnji dan mnoge su parade, govori, ali u istome trenutku mnogi su branitelji zatvoreni u svojim sobama, mukama radi odbačenosti i nezainteresiranosti za njih. Ipak, ima i mnogih koji se itekako sjećaju njihove velike žrtve. Ali ono što je temeljno da ih Bog ne zaboravlja i da ih privija u svoje srce", poručio je remetski župnik o. Antonio Mario Čirko u objavi na društvenim mrežama.

Neki katolici drže malu bočicu svete vode na svom noćnom stoliću i blagoslivljaju sebe i svoju obitelj prije spavanja i ujutro. To je praksa za svaku pohvalu. Kako je ova blagoslovina pomagala sv. Tereziji Avilskoj, pročitajte u nastavku.