Katolička karizmatska zajednica "Božja pobjeda" sredinom rujna objavila je svoj prvi BP podcast pod nazivom Je li ljepše kad te zovu "tata" ili "oče"? te ga posvetila odabiru životnog poziva, odnosno duhovnom pozivu i pozivu na brak.

"Onome tko želi krenuti putem obraćenja nije dovoljno tek vjerovati da je Bog vjeran nama, nego je potrebno i uzvratiti, a to uzvratiti znači u svoje svijet, u Crkvu kojoj pripadamo i društvo u kojemu živimo, unositi one vrijednosti koje ispovijedamo, pretvarajući i prevađajući vjeru u djelotvornu ljubav prema svojim bližnjima, a bližnji su nam svi ljudi", poručuje riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić u promišljanju nad nedjeljnim evanđeljem.

Na 26. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed prof. dr. sc. Davora Vukovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, i profesora na Katedri fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

"Dokle god smo svjesni da nismo savršeni, da uvijek moramo raditi na sebi, da nikada nismo savršeni i da uvijek možemo biti boljima – dotle grijeh nije prepreka. Gospodin zna naše slabosti i on s njima nema problema, dokle god se mi s njima iskreno borimo i ne odustajemo; dokle god se umijemo pokajati i ispravljati svoje greške", poručuje franjevac konventualac Ivan Marija Lotar sa zagrebačkog Svetog Duha na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Evanđelje prošle nedjelje završilo je Isusovim upozorenjem: "Ne možete služiti Bogu i novcu." Danas čitamo o čovjeku koji je mislio da može.

O. Chase Hilgenbrinck svjedoči o svom putu od profesionalnog nogometaša do svećenika i trenutku u kojem je osjetio Božji poziv.

Isus je najveći paradoks u povijesti. Pojavio se u regiji manjeg značaja u Rimskom Carstvu, u naciji koju njeni osvajači opisuju kao “prezrenu zbirku robova” (Tacit). Nijednom u svom životu nije pokazao želju da upozna svijet učenih, političara i ratnika koji kontroliraju građansko društvo Njegovog vremena. U svojoj regiji, On je proveo život u skromnom malom selu, poslovičnom po svojoj bezvrijednosti. Tamo je On jednostavno bio drvodjeljin sin. Trideset godina nitko nije znao tko je osim dvoje, troje ljudi koji su o tome šutjeli kao i On.

Od straha da će me povjerenje u Tebe osiromašiti, oslobodi me, Isuse...

"Isuse, hvala ti što me učiš prihvatiti križ, hvala ti što me gledaš u cijelosti i uzimaš k srcu više moje promašaje i patnje negoli moje uspjehe. Hvala ti što si učinio da pred tobom ne moram skrivati ono s čim se borim i što mi je mučno. Ti si zaista pravi prijatelj", piše kapucinski bogoslov fra Mario Berišić na svojim društvenim mrežama. U cijelosti prenosimo njegovu objavu.

"Svijet danas treba nove svjedoke koji će više od divljenja i pukoga slavljenja prijeći na konkretno življenje vjere; koji će znati prihvatiti svoj vlastiti križ, a ne kopirati druge; i koji će uz zagovor svetoga Pija poljubiti danas svoje vlastite stigme i pružiti ruke prema križu moleći od Gospodina snagu i ustrajnost dok hodimo prema Kraljevstvu nebeskom. Neka naša patnja bude spasonosna i za druge ljude kao što su patnje Šimuna Cirenca naših dana (svetoga Pija) bile spasonosne za mnoge njegove duhovne sinove i kćeri", napisao je član Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Ivica Vrbić na svojem Facebook profilu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.