U svijetu koji je poludio, naša najveća potreba u oporavku našeg razuma je vjera. Bez toga, ljudski um doživljava pomrčinu, odsječen od pravog izvora svoje svjetlosti.

"Kada sam već postao fratar i dok sam je prvih godina posjećivao u Subotici boraveći u subotičkom samostanu imala je za mene jednu posebnu priču", započeo je fra Marinko Klaić svjedočanstvo.

Na petu korizmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. vlč. Pavla Mikulčića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Vlč. Mikulčić između ostalog ističe: "Isus poziva ženu da ispravi svoj način življenja i na taj joj način daje potpuno novu priliku. Praštanjem grijeha daruje joj novi život."

Nitko nije tako težak kao dobar čovjek. Radi se o čovjeku koji čini dobra djela i misli da je po tome velik i svet. Dobar kršćanin je umišljeni kršćanin, njemu nema što reći Božja riječ, on sve zna, on ima svoja iskustva, on se trudio i mučio i Bog mu mora dati Kraljevstvo nebesko, jer mu on pokazuje svoje žuljave ruke, svoj plač, svoje muke", odlomak je iz razmišljanja pok. prof. Tomislava Ivančića s Facebookove stranice Tomislav Ivančić. Svet je kršćanin sasvim netko drugi...

"Kako to da istu riječ ili postupak neki ljudi ocjenjuju posve pozitivno, a neki posve negativno, a jednako su vidjeli i čuli? Bit će da je to neka dioptrija vlastitoga duha. Čovjek vidi ono što želi vidjeti, a ne vidi ono što neće. Pogotovo ako ima predrasude i već unaprijed stvoreno mišljenje. Dobar će čovjek u drugome vidjeti dobro, čak i u najlošijemu naći će nešto dobra, a onaj drugi u njemu će vidjeti samo zlo pa će naći manu i najboljemu, a ono njegovo dobro previđa ili krivo tumači", piše svećenik Banjolučke biskupije Anto Orlovac

Živeći u Duhu Božjem bez poteškoća možemo razlučiti što dolazi od Boga, a što je protiv nas i suprotstavlja se Bogu. U prisutnosti Duha Božjega svjesni smo i znamo da nitko i ništa ne može rastaviti od ljubavi koju Bog daje čovjeku.

Ne znaju svi za moćne molitve egzorcizma skraćene na medalji svetog Benedikta. Svaka opomena je upućena Sotoni ili bilo kojem drugom demonskom duhu koji bi vas mogao iskušavati u određenom trenutku.

Zastrašujuće i moćno zlo nije ništa novo u našem svijetu - oduvijek je bilo ovdje. Ali i mir i snaga Božja također!

Isus nas ljubi. Zato on ne osuđuje ni ženu, a ni nas. Ne samo ovaj put, nego nikad ne osuđuje. On nije došao da sudi nego da spasi. Ženi grešnici nudi novu priliku: „Idi i od sada nemoj više griješiti.“ On i nama nudi novu priliku. On svima nudi novu priliku. Sada i uvijek. Iskoristimo je. Učinimo to već danas, odlazeći od Isusa - koji ne sudi nego je prijatelj - ususret svojoj braći i sestrama s odlukom da ih ne sudimo, da nikoga ne sudimo, i da im budemo prijatelji i braća. I odlukom da sami više ne griješimo.

Pismo p. Andrzeja Wośka, SCJ, koordinatora Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa u povodu 20. obljetnice posvete svijeta Božjemu milosrđu i 10. obljetnice djelovanja Koordinacije štovatelja Božjega milosrđa, na 17. obljetnicu smrti sv. Ivana Pavla II., a ususret Velikoj devetnici o svetkovini Božjega milosrđa.