"Budući da je Bog unutar sebe čista ljubav, čisto darivanje, onda ni na van ne može biti ništa drugo. Bog nije mogao stajati po strani i gledati kako propada svijet koji ga je odbacio, već nam se darovao u svome Sinu 'da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni' (Iv 3,16). Monolitni Bog nema sposobnost izići iz sebe i ljubiti; to može samo trojstveni Bog. Zato u drugim religijama, ako u njima uopće postoji izraz 'Bog je ljubav', ta ljubav predstavlja tek površno i nebitno božje svojstvo. A ono što sigurno ne postoji izvan kršćanstva, ni u primisli, jest Bog koji nevin umire na križu kako bi spasio čovjeka – Bog koji smatra da je tvoj život vredniji od njegova", poručuje župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko vlč. Tomislav Šagud u promišljanju nad svetkovinom Presvetog Trojstva.

Prema klasičnoj katoličkoj tradiciji požuda očiju se očituje u škrtosti. Crkva uči da čovjek ima pravo na privatno vlasništvo, ali i da zemaljska dobra trebaju biti svima na raspolaganju. Da svi imaju pravo na minimum potreban za dostojanstveni život. Škrtac više od svega ljubi novac i bogatstvo. On gomila dobra i uživa u gomilanju posjeda, te ne želi dirati u dobra koja je nagomilao. Ne koristi se novcem da služi sebi i drugome, nego postaje robom bogatstva ili užitaka koje mu ono može pružiti, te tako zemaljska dobra postaju pravi idoli kojim se ljudi, umjesto Bogu, klanjaju.

Tko kaže da ne možeš provesti nekoliko sati u tihoj molitvi u vlastitom domu? Čak i ako nisi s drugim ljudima, ovi materijali ti mogu pomoći da se „obnoviš“ tijekom nekoliko sati gdje god da se nalaziš.

Otišao sam po iskustvo u Imotski i nakon toga sam donio odluku da pristupam u franjevački red. Tako sam u devetom mjesecu pristupio u postulaturu i to je početak moje formacije koja se nastavlja. Koliko god čovjek mislio da je na nešto spreman, toliko ga situacije razuvjere da nije baš tako. Treba se više oslanjati na Božju pomoć bez koje ne bih ni bio ovdje gdje sada jesam. Mogu samo reći da Bog ne bira hrabre, nego kroz cijelu ljudsku povijest je onaj koji osposobljuje za hrabrost, a tako je i mene osposobio.

Zašto župnici laicima dopuštaju da pričešćuju? Što je primjereno kupiti kao dar mladomisniku ili redovniku za polaganje doživotnih zavjeta? Kako moliti zaštitu od Zloga? Na ova i druga pitanja u petak, 2. lipnja u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?" odgovarao je vlč. Damir Ocvirk, župnik Župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci.

Relativno je lako podnijeti jednu veliku žrtvu, ako znamo da će to biti posljednji put da se od nas nešto traži; teži izazov za većinu nas je podnošenje mnogo manjih žrtava, dan za danom, bez vidljivog kraja.

„Ne stidimo se evanđelja“, napisao je sveti Ivan Pavao II. u svojoj apostolskoj pobudnici Pastores Dabo Vobis. “Vrijeme je da to propovijedamo s krovova. Nemojte se bojati izaći iz udobnog načina života kako biste prihvatili izazov objavljivanja Krista u suvremenoj metropoli”.

Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. – kaže Isus u Matej 7,7-8.

Jeste li znali da u fizici postoji princip koji je duboko povezan s osobnim razvojem, pa čak i duhovnošću? Zove se zakon inercije i glasi: "Tijelo koje miruje nastoji ostati u stanju mirovanja."

Riječ potvrda dolazi od latinske riječi cōnfirmāre, što znači učvrstiti ili ojačati. Sakrament potvrde daje snagu Duha Svetoga i učvršćuje naš izbor da budemo kršćani. Krizmom se obvezujemo djelovati kao Kristovi učenici. Ovo nije diploma ili završetak nečega, već jedan od najvažnijih dana u njihovom životu koji označava da su im se otvorila važna vrata. Hoće li biti pripremljeni (od nas) za ono što ih čeka? Ne dopustimo da nam djeca budu statistika. Dok žive u našim domovima, imamo priliku oblikovati ih u vjerom ispunjene mlade odrasle osobe koje su usredotočene na prave prioritete. Oni će slijediti naš primjer i odrasti će biti poput nas kada budu imali vlastite obitelji.