Neke biblijske smjernice i nadahnuća za čudoredan, krepostan i duhovan život Kristovih vjernika za Hrvatsku katoličku mrežu piše Marko Taborsky, student poslijediplomskog studija biblijskih znanosti i arheologije na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu.

Suština je da Crkva potiče na pobožnost Presvetom Sakramentu. Takva pobožnost, kroz posjete, klanjanje, znakove poštovanja klečanjem i činjenjem znaka križa, sve to potvrđuje uzvišenu prisutnost Gospodina u Presvetom Sakramentu.

Na dvadesetu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed vlč. Tomislava Ćurića svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. "Sveta pričest nadmašuje sve to svojom uzvišenošću koju si doista svaki puta moram posvijestiti. Svjesno pristupanje zahtijeva raspoloženje duha, ali i uma: dozvati si u pamet, dok pristupam svetom stolu, da je Krist doista tu", poručio je između ostalog.

Neki sadržaji naše vjere toliko su nam postali bliski i poznati, gotovo svakodnevni, pa nam to izgleda tako jednostavnim. Jedna od takvih zgoda je Gospin susret s arkanđelom Gabrijelom u Nazaretu kad joj Bog po svome glasniku izražava želju da bude Isusovom majkom...

Koja te uvjerenja priječe u ostvarenju smislenog života? Pročitaj u nastavku.

Postoje susreti koje je nemoguće zaboraviti. Osobe koje su trag, mala mrvica na izgubljenom i tragalačkom putu. Takvi susreti liječe, a te osobe su Božji cjelov.

Nemoj misliti da ćeš me osvojiti pobožnošću jer čekam te na ulici, očekujem da se tvoja misa nastavi vani, s ljudima.

Na svetkovinu Velike Gospe iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Marija Brkića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. "Neka vam Marija donese istu onu radost kakvu je donijela Elizabeti i Ivanu Krstitelju u njihovu prvom susretu", poručio je.

Zašto bi teolog molio ili se pouzdavao u Boga? Nisu li oni, baš poput farizeja poučeni u svemu o Bogu?

U javnosti nas se uči i potiče da izražavamo svoje mišljenje, te da tako pokažemo svjesnost i slobodoumnost. No to često završi u svađama i raspravama, i ne uvijek na kulturan i uljudan način. Unatoč svemu, navikavamo se na kritiziranje i mrmljanje, prozivanje i vrijeđanje, kao na neko svoje pravo, a javno mnijenje, mediji i društvo nas u tome svesrdno podržavaju.