"Ništa ja ne želim priko Božje milosti. Što god Bog želi neka nam to podari. Eto. Neću Bogu zapovijedat. Daj Bože znak ovi, znak oni. Bog zna šta je nam potrebno. Samo se Bogu pridaj. I njegovoj milosti. I ne boj se. U Boga ne sumnjaj", poručila je 92-godišnjakinja iz Međugorja Sofija Vasilj.

Odmah nakon svetačke smrti Ivana Merza, 10. V. 1928., mnogi su počeli posjećivati njegov grob i preporučivati mu se u zagovor u svojim potrebama. Tako se počelo širiti njegovo štovanje. Već tjedan dana nakon smrti, 17. V. 1928. bila je sastavljena prva molitva s njegovim spomenom, a potom su slijedile ostale kojima se molilo od Boga uslišanje u potrebama po zagovoru Ivana Merza. Neke od tih molitvi dobile su crkveno odobrenje. Ovdje donosimo tri takve molitve koje se mogu moliti i sada nakon njegove beatifikacije.

Razgovor u Duhu nije zamišljen kao "generička razmjena ideja", već kao "dinamika u kojoj izgovorena i slušana riječ stvara bliskost, omogućujući sudionicima da se približe jedni drugima", ističe se u dokumentu. Ovo "zajedničko slušanje" omogućuje sudionicima da "iskuse razlučivanje", da prevladaju nesuglasice i da budu ujedinjeni u slušanju Duha Svetoga.

Sveti Alojzije Gonzaga neumorno je radio za bolesnike u Rimu, brinući se o onima koji su umirali od kuge. Nije iznenađujuće što se zarazio kugom i umro u 23. godini. Dok je bio na samrti, Alojzije je napisao iskreno pismo svojoj majci, uvjeravajući je u svoje konačno odredište.

Don Mladen Protić, svećenik Zadarske nadbiskupije, proslavio je mladu misu u svojoj rodnoj župi sv. Kasijana u Sukošanu, u nedjelju, 18. lipnja. Don Mladen, inače prvo svećeničko zvanje iz Sukošana nakon 60 godina, predvodio je mladu misu pokraj zavjetne sukošanske crkve Gospe od Milosti (1650.), za vanjskim oltarom u novouređenom parku za održavanje većih liturgijskih slavlja u Sukošanu.

Razumijevanje da je Bog usred kaosa i mira definicija je kontemplativnog roditeljstva. Na kraju, naš cilj je pridružiti se svetom Pavlu u riječima: “Sačuvao sam vjeru. Završio sam trku” (2 Tim 4,7). Roditeljstvo je iscrpljujuće, maraton za koji je potreban veći dio života, ali, ono se razvija u postojanu snagu, rame koje će vas nositi, brzu pobjedu i na kraju, štafetnu palicu koja se prenosi na sljedeću generaciju. Ta palica je vaša vjera, ona koju usađujete u svoju djecu svakim činom svoje volje, svakom riječju ohrabrenja, svakom molitvom koja vodi do ispunjenja ne samo njihovih duša, već i vaših.

Biti dobar otac prije svega znači postati svjestan da si sin kojem je potrebna očinska ljubav.

Jedna od najvećih đavolskih zamki je odvući čovjeka od svete ispovijedi i to mu nažalost često uspijeva. Upravo zahvaljujući našim mislima i pitanjima koja si postavljamo o smislu svete ispovijedi.

Mistično, procesija podsjeća na naš status hodočasnika. Svi mi putujemo prema našoj nebeskoj domovini, jer "ovdje nemamo trajnoga grada, nego tražimo grad koji dolazi.

Odvratnost grijeha još više dolazi do izražaja kad je na njega tako snažno bačeno svjetlo Božje ljubavi. Stoga se događa da je vrlo zahvalan čovjek također i duboko pokajnički čovjek; i kako nam višak dobrobiti umanjuje vlastito poštovanje, tako smo ponizni proporcionalno svojoj zahvalnosti. Ali ova ljubav ne počiva na raskošnom osjećaju zahvalnosti. Izbija u stvarno i žarko zahvaljivanje, a njegova zahvalnost nije ograničena na riječi.