Živimo u svijetu koja bježi od svake moguće patnje. Naša kultura ne želi križ. Želi moć farizeja, Cezara, Pilata i Heroda. Udobnost i sigurnost koje svijet nudi su laž. Prava sloboda leži u hodu križnog puta s našim Gospodinom.
U području teologije i filozofije, pitanje zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima dugo je bio misterij koji je zbunjivao vjernike i nevjernike. Iz katoličke perspektive, suočavanje s ovim pitanjem uključuje zadubljivanje u složene teološke koncepte uz priznavanje dubokog misterija ljudske patnje. Iako odgovor možda ne pruža jasno objašnjenje za svaki slučaj patnje, katolička učenja nude uvide koji mogu rasvijetliti ovu izazovnu temu.
"Kad bih susreo svećenika i anđela, trebao bih pozdraviti svećenika prije nego što pozdravim anđela. Ovaj posljednji je Božji prijatelj; ali svećenik je njegov službenik." Riječi svetog Ivana Marie Vianneyja podsjećaju nas na svetu ulogu svećenika kao Božjih službenika. Njima je povjerena briga za duše i dijeljenje sakramenata, zbog čega zaslužuju naše najveće poštovanje i čast.
Josip je zaslužio najveće počasti jer ga čast nikada nije doticala. Crkva nema ništa slavnije, jer nema ništa skrivenije. Neka nam Svemogući Bog osigura da uvijek poštujemo Josipovu skrivenu krjepost.
Pred Bogom, svaka, pa i najmanja i najbeznačajnija žrtva i molitva za svećenike, ima neizrecivu vrijednost. To potvrđuje iskustvo Božjeg poziva jednog njemačkog biskupa iz 19. stoljeća, Wilhelma Kettlera.
"Svake se godine pitamo, možda i u moru nekršćanskih poruka: što je za nas Uskrs, a što ne bi trebao biti? Uskrs ne smije biti samo prilika za susret obitelji, ali on to svakako jest. Uskrs ne bi trebao biti prilika za bolje jelo, ali i hrana je važna. Uskrs ne može biti jedan od rijetkih dana u godini kada ću Župu počastiti svojom prisutnošću na svetoj misi, a prije toga se i ispovijedati, ali i to je silno važno. Uskrs je sve ovo, ali nikako samo jedna od tih pojava", poručuje fra Ivan Marija Lotar na društvenim mrežama.