Kršćanska molitva ima i zajedničku dimenziju: „čak i kad se čini u samoći, ona se uvijek odvija unutar onog „općinstva svetih“ u kojem se i s kojim se moli, kako u javnom i liturgijskom obliku, tako i u privatnom obliku“.
Umirući na križu za nas, Isus je pokazao dokle će Bog ići u svojoj ljubavi prema čovjeku; umirući za slavu Očevu, On je izrazio dubinu ljubavi čovjeka prema Bogu. Križ je vrhovni simbol te ljubavi.
Naši grijesi ne umanjuju Njegovu ljubav. On nas čeka raširenih ruku i otvorena srca da mu se vratimo ako odlutamo. Uvijek je spreman oprostiti nam i ozdraviti nas; želi nas očistit od grijeha i obnoviti da bismo imali puninu života.
Bilo kako bilo mi kršćani ljubimo svijet, u biti konkretne ljude, ne poradi toga što su grešni, to smo uostalom i mi sami, nego zato što su ljudi - Božja djeca s jednakim dostojanstvom kao i mi. Kako razdvajamo osobu od njezina grijeha pa osobu prihvaćamo, a grijeh odbacujemo isto tako treba razdvojiti svijet (ukupnost ljudi) i ukupnost njihovih grijeha znajući uvijek da nije grijeh ono što bi druge razdvajalo od Boga a nas ne. Grijeh nam je zajednički pa se tu u odnosu na svijet uopće ne razlikujemo.
"Nemoj biti puki primatelj svega i svačega, nego pomno pazi što ulazi u tvoj život, a pusti samo ljubav! Ljubav je kruna svih informacija", poručio je fra Goran Azinović.
Dok se približavamo slavlju blagdana Božjeg milosrđe, promotrimo svece čiji nas grijesi podsjećaju da i mi možemo biti preobraženi Božjim milosrđem u svece čiji životi slave Boga-
Voljeni papa Ivan Pavao II. u dom Oca nebeskoga otišao je u subotu, 2. travnja 2005. u 21:37, u predvečerje blagdana Božjega milosrđa kojega je sam ustanovio.
Donosimo vam pobožnost "Put Svjetla" koja je nastavak na pobožnost Križnoga puta. Neka vam ova razmatranja budu mala pomoć u otkrivanju novosti i ljepote koje nam donosi najveći događaj u povijesti čovječanstva – uskrsnuće Isusovo.