Na petu korizmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Roberta Erka. "Jedno moramo znati: Isus nas neće napustiti u tom vrlo teškom času; neće nam oduzeti križ, ali će nam pomoći da ga nosimo, dajući nam shvatiti da ćemo upravo po tom križu biti poput onog pšeničnog zrna koje umirući donosi mnogo roda", poručuje vlč. Erk.

"Iako u korizmi volimo govoriti o odricanju, patnji i žrtvi, ipak nam pogled uvijek treba biti usmjeren dalje od umiranja, prema nagradi koja nas čeka, prema cilju kojem težimo, prema svrsi svega što radimo – prema Isusu. Umiremo… jer što više ispraznimo svoje srce, u njemu će biti više mjesta za Isusa, a to je vrijedno svakog našeg truda, odricanja i boli", poručuje župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu – Prečko vlč. Tomislav Šagud u promišljanju na petu korizmenu nedjelju.

"Otvori svoje srce ti koji misliš da sam moraš nositi svoje terete. Nitko od nas nije stijena. Nitko od nas ne može sam kroz život, noseći sam svoje boli, jer te će se rane ugnojiti i onesposobit će te za ono za što si stvoren", poručuje o. Jakov od Križa Milić.

O. Stjepan Ivan Horvat na svom je Facebook profilu podijelio poučnu priču o tome kako se nositi sa stresom.

Dok se molitva može činiti samo duhovnim iskustvom, ona je nešto što uključuje cijelo naše biće, tijelo i duh.

Hrvatske korizmene pjesme, unatoč svojoj potresnosti i snazi, ostaju, na neki način, u sjeni božićnih pjesama. Donosimo pojašnjenje povezanosti svih stofa u pjesmi "Ja se kajem".

Često se mi ljudi svim silama trudimo svoje umore i opterećenosti sakriti od drugih kako nas uz svu bol još i oni ne bi ranili svojim predrasudama, riječima, ravnodušnošću i odbacivanjem… A Isus…On je i opet drugačiji od nas ljudi i naših skučenih srdaca i logika. On baš tada govori i tebi i meni „Dođi“. Njega privlači tvoja i moja bijeda.

Tragate za smislom i autentičnom ljubavlju? Onda je ovo članak za vas.

Biblija spominje lastavice i vrapce koje imaju zavidno mjesto za gniježđenje. Svoja su gnijezda izgradili na Gospodinovu oltaru - u samoj Božjoj prisutnosti u hramu. Hoćemo li slijediti njihov primjer te se i mi nastaniti u Božju prisutnost?

Bojite li se napraviti idući korak? Možda vam ovo svjedočanstvo pomogne!