Sestre Botić, odnosno VIS "Anđeli" slave Gospodina svojom glazbom već 13 godina, a u razgovoru s Filipom Ećimovićem u ljetnoj emisiji HKR-a "Ljetnikovac" podijelile su svoja iskustva o tome kako je pjevati zajedno i koje su im najdraže anegdote od kada djeluju kao sastav.
Sestre Botić – Jelena, Anamarija, Kristina, Mihaela i Gabrijela, odnosno VIS “Anđeli” svoju ljubav prema glazbi, kažu, razvile su zahvaljujući svome ocu, a još prije 13 godina su sasvim spontano došle do ideje da svih pet sestara zajedno nastupa i slavi Boga, ili kako vole reći – “tiho djelovati” poput anđela, koji služe Bogu bez da išta traže zauzvrat.
U razgovoru s Filipom Ećimovićem u ljetnoj emisiji HKR-a “Ljetnikovac”, Anamarija Botić podijelila je njihova iskustva kao obiteljski sastav i koja su joj najdraža sjećanja u 13 godina djelovanja.
VIS Anđeli/Foto: Privatna arhiva
Do ideje nastanka njihovog sastava došlo je uslijed jednog sasvim slučajnog razgovora u crkvi u Kaštel Novom, od kuda djevojke potječu.
“Volim reći kako je slučajnost ‘Božji potpis’ kada želi ostati anoniman. To se dogodilo prije otprilike 13 godina, nakon svete mise u našoj filijalnoj crkvi. Naime, nakon mise je naš otac ostao pričati s nas pet i jednim učiteljem razredne nastave. Otac je zamolio nas tri sestre koje smo inače pjevale u školskom zboru da otpjevamo jednu pjesmu. Kada je taj učitelj čuo našu pjesmu, sinula mu je ideja da nas pet sestara nastupimo na Božićnom koncertu na sv. Stjepana 26. prosinca. Nama se ta ideja svidjela, a odluka je pala na najmlađoj i najstarijoj sestri hoće li one prihvatiti tu ideju. One su pristale i zahvaljujući tome smo krenule na taj put. Započele smo s nastupima na župnim koncertima, kasnije i po drugim crkvama u Kaštelima, a ubrzo i u katedrali sv. Duje na misama mladih, humanitarnim koncertima, vjenčanjima…” Ubrzo je uslijedilo i nastupanje na brojnim festivalima, ali su se sestre rado odazivale i na pozive da razvesele ljude u staračkim domovima.
Nismo se htjele nametati već tiho djelovati
Osim oca, koji ih je od malenih nogu poticao na razvijanje svojih talenata, napose za vrijeme ljetnoga odmora, djevojke ističu i kako im je čitava župna zajednica bila podrška na njihovom putu te bi ih pozivali na razna mjesta kako bi nastupale.
“Mi smo kao sastav inače bile dosta sramežljive i nismo se htjele nametati već tiho djelovati”, priznala je Anamarija. No nakon što su primijetile radost koju bi ljudi doživjeli kada bi nastupale i kako bi im nakon nastupa došli zahvaliti, djevojke su dobile vjetar u leđa da nastave tim putem.
VIS Anđeli/Foto: Privatna arhiva
Sestre Botić nisu jedine sestre koje djeluju na hrvatskoj sceni duhovne glazbe te je Anamarija među ostalom istaknula i sestre Palić kao veliki poticaj jer radosno surađuju i slave Gospodina. Međutim, njihov je ideal biti “poput anđela”. Iako je “anđeoski glas” svakako lijepa i pohvalna usporedba, Anamarija je objasnila što zaista znači naziv njihovog sastava.
Mi tako tiho djelujemo, ne tražeći ljudsko priznanje”.
“Volim reći da su nam anđeli ideal kojem težimo: oni su inače bića koji služe Bogu ne tražeći ništa zauzvrat. Samo žele služiti Bogu talentom koji im je dao na slavu Božju i na dobro ljudima. Mi tako tiho djelujemo, ne tražeći ljudsko priznanje”.
Budući da u sastavu djeluje pet sestara, obiteljski aspekt zasigurno ima i svojih prednosti i nedostataka.
Zna biti trzavica, ali u ljubavi se i teške riječi brzo zaborave.
“Obiteljski sastav ima prednost u organizacijskom smislu. Kada nam se tijekom dana javi želja za probom to doslovno možemo za nekoliko minuta i realizirati. Što se tiče vodstva i pitanje autoriteta, to može biti škakljivo. Zna biti trzavica, ali u ljubavi se i teške riječi brzo zaborave. Od nas pet, ja kao druga najstarija preuzimam organizacijski dio i dogovaram nastupe s ljudima, dok recimo Mihaela, četvrta po redu, ima tog glazbenog ‘smisla’ pa smišlja glasove u pjesmama. Sve imamo svoju ulogu i ne može se reći da je neka važnija ili veća, već je svaka jednako bitna”, objasnila je Anamarija.
VIS Anđeli/Foto: Privatna arhiva
Na koncu, njihovo obiteljsko zajedništvo, poručila je Anamarija, je upravo ono što ih potiče na osoban rast. Sestre su različitog karaktera i to ponekad traži žrtvu, kompromis, praštanje i umiranje sebi. No one su također i svjedočanstvo ljepote velikih obitelji, jer kako ističe Anamarija, sestre se neprestano zajedno druže. “Ono što je ljudima fascinantno kada vide nas pet je to što se uvijek smijemo i međusobno razgovaramo”.
Bile smo i zapanjene koliko smo hrabrosti imale nastupati pred toliko ljudi!
Budući da već djeluju dugi niz godina, djevojke su prikupile brojne anegdote. “Započele smo jako rano, dok je najmlađa sestra imala 8 godina. Dakle, stvarno je prošlo dosta vremena. Kada preslušamo te snimke naših nastupa i naš put kako se razvijao, često se znamo smijati našoj koreografiji. Bile smo i zapanjene koliko smo hrabrosti imale nastupati pred toliko ljudi!”, poručila je Anamarija Botić.