Sestre Botić, odnosno VIS "Anđeli" slave Gospodina svojom glazbom već 13 godina, a u razgovoru s Filipom Ećimovićem u ljetnoj emisiji HKR-a "Ljetnikovac" podijelile su svoja iskustva o tome kako je pjevati zajedno i koje su im najdraže anegdote od kada djeluju kao sastav.

VIS Anđeli/Foto: Privatna arhiva
Nismo se htjele nametati već tiho djelovati
Osim oca, koji ih je od malenih nogu poticao na razvijanje svojih talenata, napose za vrijeme ljetnoga odmora, djevojke ističu i kako im je čitava župna zajednica bila podrška na njihovom putu te bi ih pozivali na razna mjesta kako bi nastupale.
“Mi smo kao sastav inače bile dosta sramežljive i nismo se htjele nametati već tiho djelovati”, priznala je Anamarija. No nakon što su primijetile radost koju bi ljudi doživjeli kada bi nastupale i kako bi im nakon nastupa došli zahvaliti, djevojke su dobile vjetar u leđa da nastave tim putem.

VIS Anđeli/Foto: Privatna arhiva
Sestre Botić nisu jedine sestre koje djeluju na hrvatskoj sceni duhovne glazbe te je Anamarija među ostalom istaknula i sestre Palić kao veliki poticaj jer radosno surađuju i slave Gospodina. Međutim, njihov je ideal biti “poput anđela”. Iako je “anđeoski glas” svakako lijepa i pohvalna usporedba, Anamarija je objasnila što zaista znači naziv njihovog sastava.
Mi tako tiho djelujemo, ne tražeći ljudsko priznanje”.
“Volim reći da su nam anđeli ideal kojem težimo: oni su inače bića koji služe Bogu ne tražeći ništa zauzvrat. Samo žele služiti Bogu talentom koji im je dao na slavu Božju i na dobro ljudima. Mi tako tiho djelujemo, ne tražeći ljudsko priznanje”.
Budući da u sastavu djeluje pet sestara, obiteljski aspekt zasigurno ima i svojih prednosti i nedostataka.
Zna biti trzavica, ali u ljubavi se i teške riječi brzo zaborave.
“Obiteljski sastav ima prednost u organizacijskom smislu. Kada nam se tijekom dana javi želja za probom to doslovno možemo za nekoliko minuta i realizirati. Što se tiče vodstva i pitanje autoriteta, to može biti škakljivo. Zna biti trzavica, ali u ljubavi se i teške riječi brzo zaborave. Od nas pet, ja kao druga najstarija preuzimam organizacijski dio i dogovaram nastupe s ljudima, dok recimo Mihaela, četvrta po redu, ima tog glazbenog ‘smisla’ pa smišlja glasove u pjesmama. Sve imamo svoju ulogu i ne može se reći da je neka važnija ili veća, već je svaka jednako bitna”, objasnila je Anamarija.

VIS Anđeli/Foto: Privatna arhiva
Na koncu, njihovo obiteljsko zajedništvo, poručila je Anamarija, je upravo ono što ih potiče na osoban rast. Sestre su različitog karaktera i to ponekad traži žrtvu, kompromis, praštanje i umiranje sebi. No one su također i svjedočanstvo ljepote velikih obitelji, jer kako ističe Anamarija, sestre se neprestano zajedno druže. “Ono što je ljudima fascinantno kada vide nas pet je to što se uvijek smijemo i međusobno razgovaramo”.
Bile smo i zapanjene koliko smo hrabrosti imale nastupati pred toliko ljudi!
Budući da već djeluju dugi niz godina, djevojke su prikupile brojne anegdote. “Započele smo jako rano, dok je najmlađa sestra imala 8 godina. Dakle, stvarno je prošlo dosta vremena. Kada preslušamo te snimke naših nastupa i naš put kako se razvijao, često se znamo smijati našoj koreografiji. Bile smo i zapanjene koliko smo hrabrosti imale nastupati pred toliko ljudi!”, poručila je Anamarija Botić.