Gotovo svaki put kad na HKR-u ‘odsvira’ neka od njegovih pjesama, stiže upit o autoru i nazivu pjesme. Nije ni čudno, jer Denis Šikleski, umjetničkim imenom Ivanski, glazbom izražava ono što osjeća u vlastitoj nutrini, a to je nježan odnos Božjeg stvorenja sa Stvoriteljem, ljubljenog djeteta s Ocem, što duboko dira svako otvoreno srce. “Danas kad su ljudi bombardirani sa svih strana svakakvim problemima, takve pjesme su jako potrebne”, zaključuje i sam Ivanski promišljajući što ljude privlači njegovoj glazbi. Iako bi u svojoj skromnosti i samozatajnosti i dalje želio ostati skrovit, ljubazno je pristao dati nam intervju i otkriti kako je počeo pjevati Bogu, kako stvara i što ga sve inspirira.

Ivanski / Privatni album

Odakle naziv Ivanski kojim potpisujete svoje skladbe?

Ivanski dolazi od imena apostola Ivana, jer sam bio zavidan (u pozitivnom smislu) na njegov odnos s Isusom, koji bih, vjerujem kao i svi, i ja volio imati. Taj neki prisni i otvoreni odnos.

A -ski sam dodao zbog svog podrijetla na koji sam ponosan. Makedonac. Većina prezimena završava na -ski što nas nekako obilježava. Kad čuješ prezime na -ski znaš, ovaj je vjerojatno Makedonac. E, pa u ovom slučaju točno! Jesam.

Je li bio neki poseban trenutak u životu kad ste počeli pjevati Bogu?

U početku sam, pa i kao dijete, htio pjevati. Za mene je to bilo prirodno, nekakav normalni proces. Pjesme sam hvatao odmah i ostajale su mi u glavi dugo, dok tekstovi ne baš, pa čak ni sad, imam problema zapamtiti tekst i od svojih pjesama. Pjevanje je bilo jedino u čemu sam odskakao i u čemu sam bio dobar. Samo tad to i nije bilo toliko atraktivno, pa se nije tome ni pridavala velika pažnja, jer, kao, to je bio samo mladenački hir. Život je nosio svoje, pa sam se opredijelio za druga zanimanja s kojima si se mogao zaposliti i imati kakvu takvu plaću. Ali škola mi nije nikako išla i na kraju sam se ispisao i sa 17 godina počeo raditi u obližnjoj tvornici. U to vrijeme, bio je komunizam, pa, ne da nisam smio, već jednostavno duhovna glazba nije bila promovirana u širim krugovima kao danas. Ipak, jedino u čemu sam se osjećao svoj je bilo pjevanje, pa sam krenuo na natjecanja pjevača amatera, tadašnji „Glas Kaštela“. Nekoliko godina bio sam na natjecanjima i u jednom, svojem posljednjem, pobijedio. Kad sam se već odlučivao što dalje i hoću li staviti naglasak na pjevanje i uključiti ga ozbiljnije u život, dogodio se rat i u meni sve promijenio. Uvidio sam što je u stvari bitno i osjetio kako bi bilo najbolje pjesme usmjeravati na duhovnost i Boga. Na kraju krajeva, On mi je dao dar pjevanja, pa za koga drugog da ga iskoristim, ako ne za Njega?

Ivanski / Privatni album

Kako nastaju Vaše pjesme, gdje crpite inspiraciju?

Inspiracija dolazi nenadano i nikad namjerno, ali ipak često iz životnih iskustava kroz koja prolazim. Bilo lijepa, bilo ‘križovita’.

Ono što slušatelj posebno primijeti u Vašim pjesmama je mir i lakoća duše koja je u prisnom odnosu s Gospodinom, progovarate li i tu glazbom iz osobnog iskustva?

Ne mogu pisati stihove na nešto imaginarno i neiskustveno. Drugačije ne znam. Netko može pisati stihove o svemu što mu padne na pamet. Ja ne mogu. Mora izlaziti iz osobno proživljenih situacija. Inače mi izgleda kao da varam. Volim da to bude iskreno. Mada bih volio da taj odnos s Gospodinom bude još prisniji. Za sad ne može bolje. I taj odnos pokušavam pretočit u pjesme, nekad manje, a nekad više uspješno.

Što primjećujete da ljude posebno dira i privlači u Vašoj glazbi?

Kažu kako je to način na koji pjevam, nekad su to tekstovi. Često mi znaju reći kako mi se glas i lik ne poklapaju. Zvučim mlađe. Pjesme koje sam do sad radio su uglavnom molitve. Nisu pjesme hvale i slave. Tako da uglavnom mislim kako je u stvari to ono što ljude koji me slušaju dira. Molitvena glazba. A iskreno, danas kad su ljudi bombardirani sa svih strana svakakvim problemima, takve pjesme su jako potrebne. Kroz pjesmu moliti i meditirati je na nekoj većoj razini i dublje zahvaća.

Imate mnogo plodova glazbenog rada, ipak ne može Vas se čuti na koncertima duhovne glazbe, barem koliko nam je poznato, zašto?

Ivanski / Privatni album

U početku to je bilo stoga što sam mislio kako ono što radim nije dovoljno dobro, da nema neku duhovnu težinu, niti je dobro da bi se prezentiralo kroz koncerte. Bio sam svjestan kako nemam nikakvu glazbenu naobrazbu niti školovan glas, pa sam se držao po strani. Ipak nisam mogao ne stvarati i biti kreativan u tome, jer tu sam bio kompletan. Kako sam pisao, nabavljao sam aparaturu i instrumente (koje ni dan danas ne mogu odsvirati kako treba, samo osnovni akordi, kompjutor odradi ostalo). Kupio sam prvi kompjutor i kreativnost se malo po malo razvijala. Prvih 10 skladbi uvezao sam u prvi album „Na putu do neba“ i paralelno s njim izdao i „Pjevanu krunicu Božanskog Milosrđa“. Tada sam počeo dobivati odjeke i usklađivao se s njima. Negativne komentare sam razmatrao i prisvajao koliko je to bilo razumno, pozitivni su bili vjetar u leđa. Shvaćao sam pomalo kako ipak nešto od svega što radim vrijedi… Usput sam se razvijao i sam te izgrađivao svoju osobnost. Shvatio sam kako nisam baš za ‘samopromoviranje’, pa mi nije bilo svejedno kad su se zaredala gostovanja na radio postajama. Prvi poziv sam dobio od Slavka Nedića, urednika glazbene emisije „Sacro ritam“ na HKR-u koji me prvi od svih ubrao i tako pokrenuo sva ostala gostovanja i promocije, a u njegovoj emisiji sam trebao oko sat vremena govoriti o sebi.

Što se tiče koncerata, prepuštam mjesto mlađima. Nisam vam ja za natjecanja. Kad bih krenuo s idejom da skladam i pišem stihove da budem bolji, ne bi ih ni bilo. S jedne strane, jer nisam natjecateljski tip, a s druge strane, jer su mi natjecanje i duhovnost nespojivi. Nekome se više sviđa ova pjesma, nekome ona. Tko je mjerodavan reći ova je baš ona prava i najbolja? Što je kriterij? Kad gledam neka natjecanja i kad kažu za neku da je najbolja, meni se smrkne…

Uglavnom, nije to jedini razlog, dosta je tome kumovalo i to što nemam vremena, jer sam u radnom odnosu, pa izbivanje s posla baš i ne dolazi u obzir. Pripreme za koncert, barem kod mene, zahtijevaju dugu pripremu. Nisam netko tko bi otišao na koncert nespreman. Ako neće biti kako treba, neće ni biti. Dosta je posla oko svega toga. Vrijeme je jednostavno stvar koju nemam.

Ivanski / Privatni album

Vaši albumi izlaze iz, kako kažete, ‘kućne radinosti’, radite li sve sami, kako to izgleda?

Jedna riječ – kompjutor. Čudo jedno! Da neukom, kao što sam i sam, dozvoljava mogućnost da se izrazi na ovaj način. Koliko je to dobro ne znam, ali ne radim ovo što radim, kao što rekoh, da budem najbolji. Radim to jednostavno, jer to volim i onako kako volim. I da, radim to sam. Putem pokupim koji savjet i to ukomponiram u cijelu sliku da bih dobio što želim. Nikad ne radim s nekim kad su u pitanju moje pjesme. Ne volim da mi netko remeti pravac koji zacrtam i svojim idejama remeti moje.

Što nastojite prenijeti kroz pjesme, koju poruku želite odaslati?

Da smo ljubljeni od Boga kao da smo jedini na svijetu. Da Boga ima i da čuje.

Nebrojeno puta mi je to postalo bjelodano jasno. Tada nisam mogao, a da to ne uglazbim i tako promoviram… Koliko uspješno to uspijevam prenijeti ne znam, ali nadam se da to nalazi odjeka kod nekog.

Kako su nastale pjesme primjerice ‘Želim gdje si Ti’, ‘Sve je tiho’, ‘Voli te Bog’ i ‘Sav Tvoj’ koja je uvrštena na album ‘100 originalnih pjesama popularne duhovne glazbe’ diskografske kuće Croatia Records?

Sve moje pjesme su izrasle iz nekih iskustava koja su potakla tekstove. Primjerice „Sav Tvoj“ je nastala dok sam bio s čovjekom koji mi je usmjerio duhovnost, produbio je i ukorijenio u život. Pjesma je posvećena njemu, što se može vidjeti ako pogledate video.

Za “Sve je tiho” tekst je napisala Josipa Šoštar kao posveta s. Lukreciji Mamić koja je mučenički ubijena u Burundiju.

Uglavnom ni jedna od pjesma nije nastala namjerno. Svaka je gotovo ‘slučajna’, spontano rođena ili iznikla iz životnih iskustava u kojima sam se tad zatekao.

Što Vas još inspirira i na koji način, osim kroz glazbu, to pretačete u stvarnost?

Priroda. Volim planinarenje i prirodu. Tu kao da s Bogom hodam rukom pod ruku. Samoća i tišina, plodno tlo za meditaciju i razgovor s Bogom. Uvijek sa sobom vučem opremu bilo da je to fotoaparat ili neki diktafon s kojim snimam prirodu. Kasnije to sve znam sklopiti u neki prigodni video za neku od svojih pjesama ili video posvećen nečemu ili nekomu… Ne znam kako bih da sam u gradu i uskraćen za blizinu mog brda Kozjak i prirode…

Ivanski / Privatni album

Je li Kaštel Sućurac, u kojem živite cijeli život, zaslužan za dio inspiracije?

Ne, iako velikim dijelom i da. Mjesto mi se sviđa, jer je smješteno uz more, a opet blizu je planina Kozjak na koju me tata kao jako malog vodio i tako usadio ljubav prema tim visinama i prirodi i prostranstvu koje se doživi najljepše kad se nađete na vrhu i gledate s jedne strane more i otoke, a s druge nebrojene planine… Taj osjećaj slobode i tišine, koje sve manje ima, nikoga ne ostavi ravnodušnim. Vratiš se u vrevu života napunjenih baterija i sa ‘sjajem u očima’. Kad mi ponestane snage i elana ili ako me što ‘decentralizira’ odem na Kozjak, bez obzira kakvo je vrijeme ili doba dana. U Sućurcu sam od rođenja tako da, hoćeš nećeš, dio suživota te oblikuje… Tu je i dosta crkvica koje također daju posebnu ‘notu’ ovom mjestu i životu ovdje. Imam mjesto za pobjeći. Temperament Dalmacije također se oslikava kroz mene na pjesme i posvećenost Gospi u obližnjem svetištu Gospe na Hladi gdje štujemo “Zvijezdu mora”. I to štovanje na ljeto, pred blagdan Vele Gospe također je ostavilo dubok trag, tako da sam posljednji album nazvao “Zvijezdi mora”. Ma ne možeš bit` imun na sav taj ambijent i pobožnost, a posebno kad si dijete i upijaš i učiš od starijih koji provode vrijeme gore u svetištu te dane klečeći i moleći… Također sam obradio i starinski sućurački napjev i uredio video ne bih li i drugima približio taj raskoš ambijenta i duboke pobožnosti. Video je na internetu – “Zdravo zvijezdo mora”. Svaka čast gradovima, ali ovo moje malo i većinom tiho mjesto ne bih mijenjao ni za što.

Ivanski / Privatni album

Nastupate li u Sućurcu, gdje Vas tamo možemo čuti?

Dugo sam pjevao u crkvenom zboru i na klanjanjima uz gitaru. Sad su se stvari izmijenile i za sad sam zbog obveza sve morao staviti po strani.

Radite glazbu i za neke druge projekte, izdvojite nam neke!

Radio sam nekoliko pjesama, većinom instrumentale, za jedan balet, 2 skladbe za bend koji je tada bio u župi, pjesmu “S tobom sam” za služavke malog Isusa u Solinu, instrumentale za jedan dokumentarac. Neke od mojih pjesama su uzeli i za jedan dokumentarni film. Neke od naših pučkih napjeva sam obradio i uglazbio…

Pjesme i dalje same nadolaze? Što novoga spremate i gdje se Vaše pjesme mogu slušati?

Da, i dalje pjesme nadolaze i u mom ‘trezoru’ ima dosta materijala koji sam započeo. Neke sam uspio dovršiti i koliko vrijeme dozvoljava radim na njima. Do sad sam uspio dovršiti njih pet. Namjeravam doraditi još nekoliko i objediniti ih u novi album. Dogodila se nenadano i još jedna suradnja s glazbenikom iz dijaspore oko nove pjesme za koju je on napisao tekst i glazbu, ali neka za sad ostane na tome. Sve se još treba dorađivati i obrađivati. Snimanja su u tijeku i pregovori oko mogućeg videa za pjesmu. Pjesme se mogu slušati na mojem Facebook profilu gdje stavljam neke dok ih vadim iz ‘naftalina’, a i neke nove koje su za novi album. Također, sve do sada urađeno može se preslušavati besplatno i na mojoj internetskoj stranici te na kanalu Youtube.

Poslušajte Ivanskog u pjesmi koja je uvrštena na album ‘100 originalnih pjesama popularne duhovne glazbe’:

https://www.youtube.com/watch?v=jUZsw_4B86s