Budi dio naše mreže
Zavaravajuće

Odmah nakon Dore na kojoj je Baby Lasagna pobijedio svojom pjesmom i tako se plasirao na Eurosong, krenuli su tekstovi i objave u kojima se mladog pjevača proglašava sotonistom.

/ Anton Šuljić

Marko Purišić ili Baby Lasagna postigao je sjajan uspjeh na ovogodišnjem Eurosongu u švedskome Malmöu plasiravši se na izvrsno 2. mjesto, čime je postigao najveći doseg otkako je samostalne RH. Mladić iz Umaga ličkih korijena svojom je pjesmom Rim, Tim, Tagi, Dim ritmom, melodičnošću i posve suvremeno koncipiranim glazbenim žanrom kao i kompletnom izvedbom oduševio i nas i europske gledatelje. Upravo su mu europski gledatelji, za razliku od žirija, dodijelili najviše glasova te je kao moralni pobjednik tog natjecanja prihvaćen već na tome natjecanju, budući da je kao ni s kim drugim publika pjevala i plesala na svim izvedbama, ali je kao takav dočekan i u Zagrebu i u Umagu te ga tako tretira i čitava naša, kao i dobar dio europske javnosti. Njegova popularnost u ovom je trenutku gotovo pa planetarnih razmjera, a ono što se najavljuje i nazire, očito je da ga čeka lijepa glazbena budućnost.

On, međutim daje dojam skromnog, pribranog i normalnog mladog čovjeka. Onako kako se pojavio i kakav je dojam davao od iznenadne pobjede na Dori – a ušao je kao rezerva – pa sve do spontanih izvedbi na dočecima, Marko je postao prototip jedne normalnosti koja plijeni, ispunja ponosom, veseli i navodi na ples, razgaljuje srca, ovlažuje vjeđe, ostavlja gotovo bez daha nad postupcima kakav je, primjerice, prenamjena lijepe svote novaca za humanitarne svrhe, koje bismo od svijeta šoubiznisa jedva očekivali.

Ipak, odmah nakon Dore na kojoj je Baby Lasagna pobijedio spomenutom pjesmom i tako se plasirao na Eurosong, odmah je krenula kampanja koja je u njemu vidjela sotonista. Počelo je s objavom poznatog nogometaša Dejana Lovrena koji je na Instagramu odmah izjavio: „Fuj, ubjedili su vas da ste za ovo glasali. Demonizam. Fuj.“[1] Bila je to prva najava da je pjevač zajedno sa svojim timom zapravo sotonist. Možda bi sve ostalo na tome da se za riječ odmah po Lovrenovoj objavi nije javio hrvatski književnik, zauzeti vjernik katolik i bivši diplomat Đuro Vidmarović.

Vidmarović je objavio na svome Facebook profilu: „Zbog mlađih čitatelja treba kazati kako je slavni nogometaš Lovren bio u pravu. Pjevač iz Umaga koji je nastupao pod pseudonimom ‘Baby Lazanja’ javno je učestalo pozdravljao TV javnost demonskim, odnosno sotonističkim pozdravom ‘Mano cornuto’. On je, očito, znao zbog čega to čini. Njegov nastup kao i odjeća koju je nosio bili su oblikovani u tom stilu.“ Vidmarović je uz konstataciju da je Baby Lasagna sotonist dao i kratki pregled sotonističkih simbola, nabrojao neke predstavnike sotonističkih bandova i dao podatke o Sotonističkoj crkvi.

Već sljedećeg dana na HTV-u je bio prikazan razgovor s pobjednikom Dore u kojem je Marko Purišić oko vrata nosio dva lančića s križićima. Također, za Bitno.net, što prenose i drugi portali, Purišić govori o svome odrastanju, krizi u koju je upao i vjeri u Boga koja ga je dovela do toga da je „natrag dobio samog sebe“. Izjavljuje doslovno: „Samom sebi bio sam bog i sve mi je bilo podređeno. A iznutra? Tama, slomljenost i tuga. Plakao bih iz dana u dan…“[2]. Priča kako je u 25. godini imao uspješnu glazbenu karijeru, drugi su izvođači od njega naručivali pjesme, upao je u duboku krizu, smršavio 30 kilograma, davao ispite na fakultetu, s djevojkom planirao osnovati obitelj i graditi dom u istarskome Kašteliru, ali osjećao je prazninu. „Nisam mogao boraviti s ljudima i bježao sam u izolaciju svog stana. Osjećao sam pritisak, kao da se moje srce nalazi u tuđoj šaci koja ga nemilosrdno stišće. Pratili su me umor i očaj, ukratko, upao sam u depresiju“. Našavši se u tako teškoj situaciji, traži pomoć: „U jednom trenutku tama je postala neizdrživa. Nazvao sam tatu koji je točno znao što mi je potrebno. Odveo me k prijatelju svećeniku na razgovor. Nakon susreta s njim tama je polako počela nestajati, a njeno mjesto zauzimali su sreća i osjećaj ispunjenosti.“[3] Marko je, dakle, i prije bio katolik. Štoviše, prema vlastitome priznanju išao je u crkvu, ali se ponašao kako je htio, odnosno molio je samo tako da je sve bilo podređeno „trenutnim željama i potrebama“.

Ranije navedeni razgovor sa svećenikom (i sadašnjim duhovnikom), koji se odvio prije „dvije ili tri godine“, pokazat će se prekretnicom te vratima koja će ga odvesti u dotad nepoznatu „dubinu“. „Prvi put u crkvi sam htio slušati, a ne pričati. Što mi, Bože, želiš reći? Kako mi možeš pomoći? I primio sam odgovor. Nije to bio audio upućen ušima, već više osjećaj u srcu kojim mi je Bog poručio: ‘Moj si.’ Bog je za mene tada postao živa osoba. Čim se sjetim tih riječi, zaplačem…“. Stoga njegove riječi zvuče pomalo pavlovski: „Ništa nisam izgubio, a dobio sam sve. S Bogom sam natrag dobio samog sebe!“ Po vlastitome priznanju prestaje slušati neke do tada mu drage, bandove, „osobito one čija su ikonografija i pjesme bile antikršćanske“, a onda govori o tipičnome iskustvu tzv. neofita ili novoobraćenika te iskustvu da biti vjernik ne znači živjeti „u sedmome nebu“: „Moja prva naivnost nakon obraćenja bila je misliti da će život biti lakši. Tama je, doduše, nestala iz srca i nju je zamijenilo svjetlo, ali patnje i dalje postoje. Očekivao sam da će Bog biti poput nekog menadžera koji će mi voditi život i rješavati probleme, kad ono… izazovi i borba. No moram reći da u toj borbi napredujem.“[4]

Jedna od tih borbi tiče se njegove karijere. Kako biti onaj Baby Lasagna koji na pozornici radi „šou“, a svjedočiti za Krista. Neki su ga zbog toga već javno prozivali, no mladi pjevač na to nije reagirao. U intervjuima je isticao je važnost vjere i obitelji u osobnom životu, a isticala se i njegova pristojnost te izbjegavanje konflikta. „Rastuže me takve stvari, jer očekujem puno od drugih vjernika. Na kraju krajeva, predstavljamo nešto i imamo odgovornost, pogotovo ako smo javne osobe. Nadam se i da shvaćaju da postoji obraćenje, druga prilika koju nam Bog pruža.“[5]

Naravno je da netko tko je doživio obraćenje i tko drži do svoje vjere koja mu je „jako bitna“ osjeti kao da mu vrijeme s Bogom, zbog obveza i slave na neki način izmiče i prorjeđuje se, pa se pita je li takav način života zaista ono što je za njega i što Bog od njega želi. „Moj je san oduvijek bio živjeti od glazbe, ali ponekad nisam siguran je li to i Božja volja za mene. Inspiriraju me sveci, njihova skromnost i siromaštvo te se pitam kako to dvoje pomiriti. Pa opet, možda je baš potrebno u ovom mulju koji zovemo glazbom donijeti nešto što nisu samo seks, droge i lake note. To je sljedeća tema o kojoj ću razgovarati s duhovnikom.“[6]

Da bi netko tko toliko drži do svoje vjere te će i na samom Eurosongu prije jela napraviti znak križa i pomoliti se zaista biti prozvan sotonistom, nevjerojatno je. Sam će Purišić u intervjuu naglasiti koliko su mu važni sveci poput padra Pija, čiji je životopis najprije pročitao nakon obraćenja, a uzor mu je baš sv. Pavao. Saznanje da je Vivaldi bio svećenik, kako kaže, što mu otvara „punu dimenziju uživanja u njegovim skladbama“. No to nije sve što nam ovaj suvremeni evangelizator, za kojega je više mladih ljudi na društvenim mrežama izjavilo da im njegovo svjedočanstvo vjere – premda se smatraju ateistima ili agnosticima – puno više govori nego bilo koja propovijed svećenika ili biskupa, još svjedoči. „Svako jutro pročitam nekoliko poglavlja Biblije jer smatram važnim poznavati Njegovu Riječ. Također slušam duhovnu glazbu, gledam Chosen (proplakao sam, valjda, na svakoj epizodi)… zapravo na sve strane pronalazim stvari koje me tješe. No najviše mi znači Euharistija, a definitivno obožavam mise zornice u vrijeme došašća. Prošle sam godine propustio samo jednu…“. Ali ima još. Purišić je izjavio i ovo: „Volio bih postati poput svetaca koji su željeli umrijeti za svog Gospodina. Kao sv. Petar koji je tražio da ga razapnu naopačke. Istovremeno u meni postoji glas koji mi govori da nisam dovoljno hrabar ni jak. No ipak snažnije odjekuje ono: ‘Ne boj se.’“[7]

Kako ove Markove riječi povezati s optužbama?

Začuđuje, međutim, da je i nakon svih objava, nakon svjedočanstva samog Marka i tolikih ljudi oko njega i nakon sjajnog nastupa na Eurosongu na društvenim mrežama nastavljena kampanja o njegovu sotonizmu. Pročitao sam ih na desetke i da ih ne promoviram namjerno ne navodim njihove adrese.

O fenomenu Baby Lasagne progovorila je i specijalizirana emisija Argumenti na HKR-u, a među ostalim gostima, telefonom se javio i Markov župnik iz Kaštelira, vlč. Želimir Bagavac te je govoreći o svom župljaninu Marku Purišiću kazao: “Marko je bar nakratko ujedinio naciju, u proteklih nekoliko dana je razveselio toliko ljudi, od onih najmanjih pa do najvećih, od simpatične vrtićke djece pa do naših stariji sugrađana.” Obrativši se mladima, rekao je kako je lijepo biti autentičan “na svoj i na jedan nenametljiv i jednostavan način javno svjedočiti svoju kršćansku vjeru! Na to smo uostalom svi pozvani, a tajna je u dobroti, jednostavnosti i vedrini!”[9]

Tko god je u medijskom svijetu tražio informaciju o Marku Purišiću, mogao je pročitati na desetine njegovih svjedočanstava o tome kome, kako i koliko on vjeruje i što mu znači vjera, a osim toga mogli bi vidjeti i čuti njegov poziv mladima da se ove godine priključe Susretu hrvatske katoličke mladeži u Gospiću, koji je, kako je rekao, i njegov grad jer mu roditelji potječu iz toga ličkog grada i u koji je on uvijek rado navraćao.[10] Osim toga mogli bi naletjeti i na njegovu duhovnu skladbu (i tekst i glazbu napisao je on sam) Ne daj mi, Oče:

Ja sam ljubi, ljubio

Kao Juda poljubio

Ja sam taji, tajio

Kao Petar zatajio

Ti si me pozva, pozvao

Svoga Sina poslao

Ti si me ljubi, ljubio

Za me na križ ga raspeo

Ja sam sumnja, sumnjao

Kao Toma posumnjao

Ja sam ruke oprao

Kao Pilat oprao

Ne daj mi Oče da živim po svom

Isprazne strasti caruju nada mnom

Ne daj mi Oče da sudim si sam

Bez tvoje Riječi kao led propadam

Aleluja

Ti me k sebi pozvao

Ja te k njima poslao

Ti mi noge oprao

Ja te bičem udrio.[11]

__________________

[1] https://www.jutarnji.hr/scena/domace-zvijezde/dejan-lovren-izgubio-zivce-i-na-instagramu-burno-reagirao-na-pobjednika-ovogodisnje-dore-demonizam-fuj-15432205?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR3Hr6Xb673lSD8lkEd5MZUwn_IWiMwDkGCL9benuu1N9QQjJ0pPIfCJWuo_aem_AeGi5TyHk6cUbdPxJBJPXZgOfxcwGYtgLtRAg-xjLeAXGrwXs6Fg-0CMI4qIna2_0xPBZrZRdgQEa5F6a2HT9EQZ

[2] https://narod.hr/hrvatska/baby-lasagna-o-svom-obracenju-s-bogom-sam-natrag-dobio-samog-sebe#google_vignette

[3] Isto

[4] Isto

[5] Isto

[6] https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/baby-lasagna-marko-purisic-svjedocanstvo/

[7] https://www.bitno.net/vjera/svjedocanstva/baby-lasagna-marko-purisic-svjedocanstvo/

[9] https://www.youtube.com/watch?v=3fly0_loJ4c

[10] https://www.tiktok.com/@shkm.gospic.2024/video/7355378228095225120

[11] https://www.youtube.com/watch?v=RSdIf2IrmrQ

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

 

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja