Takvi sadržaji mogu prikazivati, primjerice, javne osobe kako izgovaraju ili rade nešto što se nikada nije dogodilo, a zbog svoje uvjerljivosti imaju veliki potencijal za širenje panike, poticanje nepovjerenja i manipuliranje medijskim korisnicima.

Alexander Romanishyn, Olena Malytska i Vitaliy Goncharuk objavili su u srpnju rad u znanstvenom časopisu Frontiers in Artificial Intelligence u kojem istražuju kako umjetna inteligencija mijenja način širenja dezinformacija i koje prijetnje to donosi društvu. Autori jasno poručuju da postojeći zakoni teško prate brzi razvoj tehnologije te da su potrebne nove mjere i međunarodna suradnja. Poseban naglasak stavljaju na niz preporuka i načine njihove provedbe kako bi društva postala sigurnija i otpornija na dezinformacije.

Jedan od glavnih problema koje ističu u radu je globalna fragmentacija. Kako bi se to premostilo predlažu osnivanje međunarodnog tijela za upravljanje umjetnom inteligencijom pod okriljem UN-a ili OECD-a, izradu međunarodnog ugovora ili konvencije te stvaranje regionalnih zakonodavnih okvira i mehanizama za prekograničnu razmjenu informacija.

Drugi izazov su zakonodavni propusti na razini pojedinačnih država. Autori predlažu poticaje kako bi države prihvatile čvrste standarde, primjerice uvođenjem međunarodnog sustava ocjenjivanja usklađenosti, davanjem tehničke pomoći zemljama u razvoju, trgovinskim pogodnostima za one koji poštuju međunarodne standarde te osnivanjem međunarodnog fonda za upravljanje umjetnom inteligencijom.

Nastavno na navedeno, treći problem koji autori navode podrazumijeva opterećenje malih i srednjih poduzeća regulatornim zahtjevima. Rješenja koje navode odnose se na uvođenje regulatornih okvira prilagođenih veličini i riziku, pojednostavljenje postupaka, razvoj alata i resursa koje bi sponzorirala država te porezne olakšice za ulaganja u sigurnost.

Sljedeći izazov je tehnološka utrka s onima koji zloupotrebljavaju umjetnu inteligenciju. Autori preporučuju suradnju na razvoju obrambenih rješenja. Predlaže se, između ostaloga, financiranje istraživanja koja spajaju umjetnu inteligenciju, sigurnost i društvene znanosti, izgradnju modularnih i prilagodljivih sustava detekcije te uvođenje fleksibilnih političkih alata koji se mogu razvijati kroz stalnu suradnju dionika.

Pritom je veliki izazov, smatraju autori, ravnoteža između slobode govora i njene regulacije. Rješenje leži u transparentnim smjernicama s naglaskom na zaštitu i uvažavanje ljudskih prava. Predlaže se osnivanje vijeća za izradu standarda, uspostavljanje mehanizama žalbe na odluke o uklanjanju sadržaja, objavu izvještaja o transparentnosti sustava temeljenih na umjetnoj inteligenciji te razvoj programa medijske, odnosno UI pismenosti. To uključuje integraciju digitalne i medijske pismenosti u školske kurikulume, pokretanje kampanja na društvenim mrežama, razvoj jednostavnih alata za provjeru činjenica i stvaranje zajedničkih programa u lokalnim zajednicama s ciljem smanjenja polarizacije i nepovjerenja javnosti.

Osim navedenog, veliki problem predstavlja pristranost u podacima na kojima se treniraju alati umjetne inteligencije. Autori zagovaraju uspostavu industrijskih standarda za testiranje i smanjenje pristranosti, stvaranje raznolikih otvorenih repozitorija podataka, obvezu tvrtki da objavljuju demografske podatke o treniranim skupovima te provođenje procjena utjecaja algoritama u sustavima visokog rizika. Daljnji izazov je nedostatak kontekstualnog razumijevanja u moderiranju sadržaja zbog čega kao jednu od preporuka autori navode važnost korištenja modela u kojima ljudi nadziru odluke umjetne inteligencije te stvaranje smjernica za suradnju između ljudi i strojeva.

Budući da se tehnike širenja, ali i stvaranja dezinformacija stalno razvijaju, potrebni su prilagodljivi regulatorni mehanizmi. Predlaže se stvaranje međunarodnog sustava za praćenje prijetnji, planiranje različitih scenarija za buduće prijetnje te formiranje međusektorskih radnih skupina. S ciljem osnaživanja prekogranične suradnje, preporučuje se sklapanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma, stvaranje sustava za međunarodno rješavanje sporova, te, uz ostalo, osnivanje međunarodnog sigurnosnog saveza usmjerenog na otpornost na dezinformacije.

Zaključno, autori ističu da nijedna država ni sektor ne može samostalno riješiti problem dezinformacija potpomognutih umjetnom inteligencijom.

Potrebna je međunarodna suradnja, prilagodljive politike, suradnja različitih sektora i obrazovanje građana. Samo tako društva mogu biti dovoljno otporna na izazove koje donosi digitalno doba.

Može se zaključiti da je prava snaga u kombiniranju tehnologije i znanja. Naime, sofisticirani alati za prepoznavanje manipulativnih sadržaja imaju smisla samo ako ih prate medijski korisnici koji su sposobni kritički procijeniti sadržaj koji gledaju/čitaju/slušaju. Na taj način ulaganje u alate i obrazovanje postaje ulaganje u budućnost u kojoj će društvo biti otpornije na dezinformacije i druge manipulativne medijske sadržaje.

***

Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.