Damir pobliže objašnjava kako je riječ o jedinstvenoj župi u Hrvatskoj – jedinoj sa statusom turističke župe što znači da ona nema stalno naseljene župljane. Kako kaže, oni koji poznaju Medvednicu i Sljeme vjerojatno već znaju da se na tom području nalaze isključivo hoteli, restorani i planinarski domovi.

Hodočasnici iz Marijanskog zavjeta za domovinu / Foto: Župa Sljeme
Ipak, to ne znači da župa nema vjernike – naprotiv. „Župljani su zapravo svi hodočasnici, planinari, izletnici koji dolaze i posjećuju župu i kapelicu kao takvu – a njih je zaista mnogo“, ističe. Dodaje i da se mnogi iznenade koliko ljudi dođe: „Na primjer, svake nedjelje imamo tri mise i sve su zaista lijepo popunjene, pogotovo kad je lijepo vrijeme.“
To je mjesto gdje možda najlakše doživimo Božju blizinu
Slaviti sakramente u prirodi, uz malu kapelicu i podno Medvednice, posebno je iskustvo. „Rekla bih da je prva specifičnost ta visina – jer iz Biblije znamo da smo se s Gospodinom često susretali upravo na brdu, na planini. I kako župnik kaže, to je mjesto gdje možda najlakše doživimo Božju blizinu“, objašnjava Blažević.

Sveta misa u kapelici / Foto: Župa Sljeme
Kapelica je vrlo mala, s tek nekoliko prostorija – svetištem, glavnim dijelom i sakristijom. Zbog toga se na veće blagdane, dio sakramenata odvija na otvorenom. „Ispovijed se često odvija vani, ispod drveća, na drvenim klupama – i to sigurno daje poseban dojam. Baš je posebno.“
Većinu aktivnosti nose volonteri
Početkom godine prepoznali su važnost uvođenja redovitih pobožnosti prvih petaka i prvih subota. Svaki prvi petak održava se euharistijsko klanjanje navečer, a prve subote uključuju vođene ture kapelicom, jer „ima puno toga za otkriti“.
Uz redovitu misu u 12:30, popodne se moli časoslov i slavi još jedna misa s nakanom za dobročinitelje i sve koji rade na Sljemenu, nakon koje slijedi kratko klanjanje. Iako u manjem broju, atmosfera je „lijepa, intimna i milosna“.

Cvjetnica / Foto: Župa Sljeme
Na Sljemenu je formalno prisutan samo jedan svećenik – župnik pater Tomislav Špiranec, dok vikendom pomaže i župni vikar pater Zdravko Knežević, koji je zbog drugih obaveza tamo samo povremeno. Ipak, kada se pogleda šira slika, sve aktivnosti – od vođenja grupa do organizacije dočeka – nose upravo volonteri.
Bez volontera ništa od toga ne bi funkcioniralo kako treba
„Gledala sam malo u našoj WhatsApp grupi gdje su mlađi volonteri, onih koji stvarno žele i mogu pomagati – ima nas 69. Ali to nije sve. Ima i starijih planinara koji se uključuju, neki svaki vikend, neki povremeno. Mislim da nas ukupno, ugrubo, ima oko sto. Naravno, ne svi stalno, netko može samo par puta godišnje, netko češće, ali bez volontera ništa od toga gore ne bi funkcioniralo kako treba”, naglasila je Đurđica.

Proštenje Gospe od Puta na Sljemenu / Foto: Župa Sljeme
Kontinuitet od 30 godina
Damir pojašnjava da njegov izbor da volontira upravo u župi Gospe Sljemenske Marije Kraljice Hrvata nije slučajan. Iako je svjestan da Zagreb nudi brojne druge mogućnosti, Sljeme za njega ima poseban smisao jer mu omogućuje „duhovnu sabranost“.
„Putem do Sljemena misli mi se razbistre, pa pred Gospodina dolazim smirenije i otvorenije. To je ono što nam uistinu treba.“

Okruženje oko kapelice / Foto: Župa Sljeme
Već tri desetljeća, svake nedjelje, pješice se penje na Sljeme – najčešće iz Vrapča, ali ponekad i iz drugih dijelova. „Nije uvijek direktno iz Vrapča, nekad iz Vrapča, nekad iz nekih drugih dijelova, ali svake nedjelje sigurno“, ispričao je i dodao da ima i onih koji na takav način već 60 godina redovno idu.
To je jednostavno tako – čovjek mora se promijeniti
Priznaje da ga godine hodočašća i molitve neizbježno oblikuju, iako je promjene teško točno opisati. „Kroz vrijeme sigurno da – to se teško sad nabrojati, ispričati, ali definitivno se osjeti i vidi. To je jednostavno tako – čovjek mora se promijeniti.“

Advent na Sljemenu / Foto: Župa Sljeme
Đurđica priznaje da na Sljeme ne dolazi tako dugo kao Damir, ali posljednjih pet-šest godina redovito hodočasti, potaknuta tadašnjim župnikom paterom Tomislavom Rukavinom. Isprva je to bio „čin podrške“, a ubrzo se pronašla u ovakvo načinu služenja.
Sljeme me potpuno osvojilo
„Iako sam Slavonka i odrasla u ravnici, Sljeme me potpuno osvojilo. Cijela Medvednica mi pomaže da dođem bliže Gospodinu – odnos s Isusom se tu zaista produbljuje, drukčije je. Svaka crkva ima Isusa, ali nije svaka okolina ista.“

Proštenje Gospe od Puta na Sljemenu / Foto: Župa Sljeme
Ističe i da je posebnost Sljemena upravo u pripremi – u tišini i sabranosti puta koji prethodi misi: „Treba čovjek razbistriti misli do tamo, i onda se automatski pripremi. Ovdje nema trčanja i kašnjenja – ovdje se ide na vrijeme, svjesno i predano.“