Kršćanski umjetnici navikli su koristiti elemente iz prirode kako bi izrazili duhovne istine, oslanjajući se na sklad Božjeg stvaranja. U nastavku donosimo pet primjera ptica koje često viđamo u prirodi, a koje kroz stoljeća nose i duboku duhovnu simboliku u kršćanskoj tradiciji, donosi Nedjelja.ba.

Kos (crna ptica)

Nije iznenađujuće da je kos, slično kao i crna mačka, bio povezan s tamom i požudnim grijesima. Često se prikazuje uz Sv. Benedikta koji se svakodnevno borio s tjelesnim napastima. Prema jednoj priči, đavao mu se ukazao upravo u obliku crne ptice. Svetac je prepoznao demonsku prisutnost, prekrižio se i ptica je odletjela.

Ždral

Ždralovi su bili poznati po svojoj urednosti, vjernosti i budnosti te su simbolizirali dobar red u samostanskom životu. Sv. Antun Padovanski rekao je za ždralove:
„Budimo, dakle, milosrdni poput ždralova: uzdignimo se na visoki toranj u ovom životu, kako bismo pazili i na sebe i na druge, vodili neuke na pravi put, te riječima poticali lijene i nemarne.“

Sokol

Divlji sokol simbolizirao je neukrotive, zle misli koje lutaju, dok je pripitomljeni sokol predstavljao poganina koji se obratio na kršćanstvo. U umjetnosti se tako razlikuje između prirodne divljine duše i one koja je pronašla mir u vjeri.

Čižak (zelenčić)

Čižak je poznat po tome što se hrani bodljikavim biljkama i trnjem, što u kršćanskoj ikonografiji gotovo uvijek simbolizira Kristovu trnovu krunu. Stoga se Dijete Isus u umjetnosti ponekad prikazuje kako u ruci drži čižka – što nagoviješta njegovu muku i smrt na križu.

Sova

Još jedna ptica povezana s tamom… sova je zbog svojih noćnih navika često bila simbol zla ili samog Sotone. Ipak, ona je također trajni simbol mudrosti i osamljenosti, pa ju se zato ponekad prikazuje uz svete ljude poznate po mudrosti. Može se pojaviti i na prizorima raspeća podsjećajući da je Krist došao donijeti svjetlo onima koji žive u tami.