„U mom radu postoji nešto što ne dolazi od mene. To je otajstvo, Bog djeluje kroz ikonu. To sam iskusio sam, ali i moji studenti. Postoji ono prije susreta s ikonom... i ono poslije. Život prije i poslije. Jer ikona je prozor koji otkriva misterij Kraljevstva, ogledalo stanja posvećenja na koje smo svi pozvani.”
Što, osim umjetničke ljepote, otkrivaju ikone? Kako preobražavaju živote onih koji ih pišu? Upoznajte Macieja Leszczynskija, ikonografa, pjevača i teologa. Njegovu životnu priču od rocka do ikonografije prenosi Aleteia.
Pri ulasku u njegov mali atelje postavljen u potkrovlju zgrade u Boulogne-Billancourtu (Hauts-de-Seine, Francuska), čovjeka odmah obuzmu lica mnoštva ikona koje blistavo sjaje: neke na zidovima, druge na policama biblioteke, dok su dvije (nedovršene) namijenjene prijateljima koji se trebaju vjenčati, položene na drškama.
A tu su i one u kutu za molitvu, u srcu stana. Kad ih Maciej Leszczynski, samac, star 38 godina (no u sportskoj formi poput mladog studenta), počinje opisivati, njegov glas postaje sve ljupkiji. Teško je zamisliti da bi to mogao glas kakvog rock benda, ali priča je drugačija.
„Tijekom odrastanja puno sam se tražio. Prolazeći kroz različite umjetničke ili filozofske struje, želio sam pronaći svoj put. Međutim, svaki put sam doživio fascinaciju koja nije potrajala i nije vodila nikamo. I uvijek sam osjećao prazninu.”
Maciej Leszczynki autor je brojnih ikona i fresaka, slika za crkve u Francuskoj i drugim europskim zemljama. Rođen na granici Poljske i Bjelorusije, u regiji u kojoj katolici žive s pravoslavcima, Maciej Leszczynki potječe iz mješovite obitelji: majka je katolkinja, otac pravoslavac. Nakon prvostupanjske diplome odlučio je otići na hodočašće i tamo upoznao skupinu učenika ikonografske škole u Bielsk Podlaskom (Poljska). I nešto je kliknulo, otišao je tamo završiti obuku. Sve strastveniji, Maciej je želio svoje znanje dodatno proširiti tečajem pravoslavne teologije: pohađao ga je u Varšavi, a zatim na Institut de théologie orthodoxe Saint-Serge u Parizu.
Sveukupno 15 godina studija kako bi shvatio da je pisanje ikona putovanje života. Izražava to odlučnošću i velikom smirenošću:
„Kad sam studirao u Poljskoj, živjeli smo kao u sjemeništu: tečajevi i liturgija bili su jedno te isto. Liturgija, molitva, pjesma i ikonografija nadopunjavali su se. Bili smo poput monaške zajednice koja moli, pjeva i slika. Ako se ispravno shvati, pisanje ikona ne može biti samo ‘strast’… to je životni izbor.”
I upravo ga je ta vizija cjelovitosti između ‘akademije i duhovnosti’ potaknula da u Parizu 2017. godine pokrene vlastitu školu ikonografije (École d’iconographie orthodoxe Saint-André Roublev) koja njeguje pristup da učenik može uživo promatrati rad učitelja. Učitelj ne podučava samo akademsku teoriju, već pokušava nadahnuti duhovni život učenika vlastitim primjerom, odnosno „u odnosu student-učitelj vidjeti zajednički put poboljšanja prema idealu vrline”.
Za Macieja nema sumnje: „Pisanje ikona oblik je svećeničkog služenja.” Štovana i kađena, ikona je jedna od manifestacija Boga u svijetu, a prema svetim Koncilima Crkve ima statut sličan zakonu iz Pisma. Uči moliti, uči spoznavati Boga i smisao kršćanske vjere. Ona je duhovni vodič:
„Ikona me natjerala da otkrijem svemir ispred kojeg se osjećam vrlo malim.”
Maciej dodaje:
„Svaki put kad sam pisao ikonu Krista, Majke Božje ili nekog sveca, osjećao sam da je svaki od njih u tom trenutku preda mnom. Život mi se tada počeo mijenjati. Prijatelji su primjećivali moje geste, moj način govora, moji ukusi su se promijenili. Danas postoje stvari koje više ne mogu podnijeti, poput kičastih slika na televiziji, novina koje odražavaju brutalnost, umjetničkih djela koja više ne odjekuju u meni. Ikona tjera na unutarnju preobrazbu. Ako ikona preobražava našu dubinu to je zato što zapravo ne pripada osobi koja je piše.” Otkriva također za kraj:
„U mom radu postoji nešto što ne dolazi od mene. To je otajstvo, Bog djeluje kroz ikonu. To sam iskusio sam, ali i moji studenti. Postoji ono prije susreta s ikonom … i ono poslije. Život prije i poslije. Jer ikona je prozor koji otkriva misterij Kraljevstva, ogledalo stanja posvećenja na koje smo svi pozvani.”