„Budalast je onaj koji slijedi zadovoljstva ovoga svijeta jer su uvijek prolazna i donose mnogo boli. Jedini pravi užitak dolazi nam kroz vjeru”, rekao je bl. Pier Giorgio Frassati koji je rođen na današnji dan 1901. u Torinu.

Pier Giorgio Frassati rođen je početkom 20. stoljeća. Majka mu je bila talentirana slikarica, a otac Alfredo potjecao je iz ugledne obitelji intelektualaca. Njegov otac pokrenuo je dnevnik ‘La Stampa’ koji je ubrzo postao jedan od najčitanijih dnevnih novina u Italiji. Još kao dijete Pier je ustajao u obranu onih kojima je bila nanesena nepravda. Kad je imao četiri godine na vrata doma Frassatijevih zazvonila je prosjakinja s bosim djetetom u rukama. Vidjevši to, dječak je brzo skinuo svoje cipele i čarape i dao ih ženi i žurno zatvorio vrata da netko od ukućana ne bi spriječio njegovo dobro djelo.

Kao mladić Pier Giorgio je uočio prijetnju koju je fašizam predstavljao svijetu te je sudjelovao u prosvjedima protiv režima. Kada je uhićen odbio je iskoristiti očev politički položaj te je ostao s prijateljima u zatvoru.

Frassati je također bio posvećen socijalnom radu, pomaganju potrebitima, ali i molitvi i zajednici. Euharistija je bila središte njegova duhovnog života. Već od 17 godine znao je cijelu noć moliti pred Presvetim, objašnjavajući to riječima: „Isus me posjećuje svakog jutra u svetoj pričesti. Ja mu to uzvraćam kao bijednik molitvom i posjećivanjem bolesnika”. Mladima je govorio: „Potičem vas sa svom snagom svoje duše da pristupate Euharistijskom stolu što je češće moguće. Hranite se ovim Anđeoskim Kruhom iz kojega ćete crpiti snagu za unutarnje borbe.”

Molitva krunice potaknula ga je da 1922. postane članom Trećeg reda sv. oca Dominika, uzevši ime Girolamo. Bio je uključen u katoličke omladinske i studentske organizacije te je bio osnivač novina ‘Momento,’ čija se načela temelje na enciklici pape Lava XIII. ‘Rerum Novarum’.

Blaženi Pier Giorgio Frassati preminuo je 4. srpnja 1925. u 24. godini života. Jednom je prilikom izjavio: „Dan moja smrt bit će najljepši dan moga života. “Na njegovoj pogrebnoj povorci koja je prolazila kroz središte grada, pojavilo se nekoliko tisuća ljudi kako bi mu iskazali svoje poštovanje. Nedugo nakon blaženikove smrti, siromasi grada Torina zamolili su nadbiskupa da započne proces kanonizacije. Proces je započeo 1932., a blaženim ga je 20. svibnja 1990. proglasio sv. Ivan Pavao II., koji ga je nazvao “čovjekom osam blaženstava”. Njegovo tijelo čuva se u katedrali u Torinu.

Piera Giorgia Frassatija možda najbolje opisuje njegova rečenica: „Živjeti bez vjere, bez baštine za obraniti, bez stalne borbe za Istinu, ne znači živjeti, nego životariti. Želim živjeti, ne životariti.” Na fotografiji nekog stepeništa koju je poslao svom prijatelju napisao je: “Prema gore”, aludirajući na kršćansko savršenstvo i na vječni život.

„U svijetu odlutalom od Boga, nema mira, ali također nedostaje i samilosti koja je prava i savršena ljubav. Ništa nije ljepše od ljubavi. Zaista vjera i nada će završiti kad umremo, dok će ljubav koja je velikodušnost trajati vječno, ako ništa bit će još življa u idućem životu”, poručuje nam također ovaj blaženik.

Prema odluci pape Franje relikvija bl. Piera Giorgia Frassatija bila je donesena u Krakov na Svjetski dan mladih 2016. godine.