Propovijed na gori i Blaženstva izazov su za sve nas. Kad Isus blaženima naziva siromašne duhom i one gladne pravednosti, on također osuđuje samozadovoljstvo koje vodi u lijenost, smrtonosnu bolest koja je u zapadnom svijetu poprimila razmjere epidemije.

Isusova “Propovijed na gori” vjerojatno je najpoznatija propovijed svih vremena. A uvodni redci te propovijedi jednako su poznati – već 2000 godina poznati su kao “Blaženstva”.

BLAŽENSTVA
U devet kratkih redaka Isus iznosi skicu karaktera duhovno uspješne osobe koja je istinski blagoslovljena, sretna, u položaju da iskusi savršenu sreću i puninu radosti. To je ono što znači “blaženstvo”.

Sada nas već prve kvalifikacije vraćaju malo unatrag. “Blago siromasima duhom.” Podržava li Isus siromaštvo?

BLAGOSLOVLJENI SIROMASI DUHOM

Imajte na umu da on ovdje govori o “siromasima duhom”. Drugim riječima, oni koji su svjesni vlastite malenosti i praznine. Siromašni duhom nisu oni koji sami sebe tuku, nego oni koji iskreno priznaju koliko su jadni pred Stvoriteljem svega. Ne dopuštaju da ih vlastita postignuća i sposobnosti zaslijepe za njihovu smrtnost i ranjivost. Siromašni duhom ne zavaravaju sami sebe.

Siromašni duhom gladuju i žeđaju za cjelovitošću koja se zove svetost, za hranom koja istinski zadovoljava.

Isus na drugom mjestu spominje kako je bogatima teško ući u kraljevstvo jer je uspješnima vrlo lako izgubiti dodir sa svojim potrebama i zapravo povjerovati laskanju svog kluba obožavatelja. Oni koji nisu utjecajni, obrazovani ili imućni lakše prepoznaju svoju potrebu jer im ona bulji u lice gdje god se okrenu. Iz tog razloga, Crkva je bila puna takvih ljudi u doba Novog zavjeta (1 Kor 1,26-31) baš kao i danas.

LIJENOST I DUHOVNA LIJENOST
Bogati duhom ne gladuju ni za čim. Oni su “puni sebe”, zadovoljni sobom. Kad im se pruži prilika za duhovni rast, protestiraju: “Ali ja sam dobra osoba i štujem Boga na svoj način” ili “Svake nedjelje idem u crkvu, zar to nije dovoljno?” Takvi ljudi su previše zaposleni za molitvu i zijevaju kada su izloženi duhovnoj raspravi. Previše su zadubljeni sami u sebe da bi ih zanimao Bog. Možda se uzbuđuju zbog nekog sportskog natjecanja, ali nikad zbog raja.

Ovaj nedostatak duhovne gladi, ova potpuna apatija u suočavanju s Božjim stvarima, zapravo je jedan od sedam smrtnih grijeha. Zove se lijenost ili duhovna lijenost i jedna je od najupečatljivijih karakteristika zapadnog svijeta 21. stoljeća.

Lijenost je pritajeni grijeh koji se tiho uvlači u živote čak i religioznih ljudi i postupno guši pravu duhovnost. Ono odvraća našu pozornost s nebeskih stvari na bezbroj drugih stvari sve dok se ne nađemo dosadni s Bogom, čineći samo rutinske i mehaničke napore, u najboljem slučaju, da “ispunimo svoju nedjeljnu obvezu”. Nema strasti, žara, želje –  sve je samo puno izgovora.

BLAGO ČISTIM SRCEM
“Blaženi čisti srcem, jer će Boga vidjeti.” Čisto srce ovdje znači jednodušnost. Srca blaženika, istinski sretnih, nisu podijeljena između Boga i nogometa i karijere i novca. Oni istinski sretni imaju samo jednog Boga i jedino u Njemu očekuju da budu ispunjeni. Kad se bave sportom, rade to u njegovu čast i slavu, a ne svoju. Ako se vjenčaju, ljube Krista i Krist ih voli preko svog supružnika. Ako ostvaruju karijeru ili grade posao, čine to kako bi unaprijedili Njegovo kraljevstvo.

Čitanje Govora na gori, a posebno Blaženstava, je jedan od najboljih ispita savjesti, savršen za čitanje prije svake ispovijedi i svake korizme.

Inače, o tome govori pokorničko vrijeme korizme. Post ima za cilj ponovno potaknuti naš duhovni apetit. Duhovne vježbe osmišljene su kako bi čovjeka oslobodile lijenosti. Kršćanstvo nije samo stvar vjere u Boga, već gorljivog stremljenja za Njim.