Nalazimo u predvorjima ili unutrašnjosti crkava. Paljenjem svjećica nakon ili prije mise prinosimo molitvu Gospodinu. Naša upaljena svijeća nastavlja dogorijevati sate ili dane nakon što odemo iz crkve svojim obvezama.
Nazivaju se i zavjetnim svijećama, a ljudi ih kupuju i pale kako bi simbolizirali njihove molitve ili pobožnost, piše msgr. Charles E. Pape s portala Simply Catholic. Svijeća gori nekoliko sati ili dana (ovisno o veličini) i tako signalizira molitvu i ljubav osobe koja ju je zapalila, dugo nakon što mora otići. Biblijski je korijen ove prakse pojam “paljenice”. U Starom zavjetu vrijedne stvari (obično žrtvovane životinje) spaljivale bi se i na taj način prinosile Bogu.
Sjeti me se, Gospodine, sjeti se moje molitve i onih za koje molim.
Dim je bio simbol žrtve hvale koja se uzdizala do Boga. Katolici koji pale svijeće prinose Bogu molitvu i hvalu. Vatra svijeće simbolizira žarku ljubav. Potrošnja svijeće simbolizira prinošenje nečega što je Bogu dragocjeno: našeg vremena, naše pohvale, naših resursa i slično. Trajna kvaliteta svijeće simbolizira činjenicu da se naše molitve, zahvalnost i brige nastavljaju u našem srcu čak i kad moramo napustiti crkvu. Svijeća koju smo zapalili i dalje ostaje gorjeti i tako smo i dalje povezani u molitvenom stavu. Treperava svjetlost također govori: “Sjeti se, Gospodine, moje molitve i onih za koje molim.” Iako električne zavjetne svijeće ne pokazuju tako jasno ove simbole, ideja je i dalje ista.
