Bazilije je bio učen, pobožan i veliki praktičar. Jednoga dana dok je boravio u samostanu biskup cezarejski Euzebije ga je pozvao k sebi za savjetnika. Nakon pet godina, što mu je Bazilije bio savjetnik i desna ruka, biskup Euzebije ga je zaredio za svećenika. Bilo je to 362. godine, a malo kasnije ga je posvetio i za biskupa. Nakon Euzebijeve smrti, 370. godine, Bazilije ga je nasljedio na biskupskoj stolici.
Kao biskup reformirao je biskupiju i razvio veliku karitativnu djelatnost. Posvetio se organizaciji biskupije: postavio je za biskupa Grgura Nazijanskog i svoga brata Grgura Nisenskog, te brinuo o odgoju klera.
Osnovao je domove za starce, siromahe, gubavce i putnike, tako da je kraj Cezareje nastalo novo naselje nazvano Basilijade. Uz to Bazilije je vodio brigu o pravovjernosti-čistoći vjere, morao se boriti s poganstvom i s arijanizmom, herezama koje je podržavao car Valens.
Caru Valensu nije se svidjela Bazilijeva nauka
Car Valens je putovao pokrajinom i sam se htio osvjedočio o tome kako se provode njegove odredbe. Nije mu se svidjela Bazilijeva nauka pa ga je najprije pokušao zastrašiti preko svoga namjesnika Modesta. A kada u tome nije uspio Modesto u Cezareju je došao sam car Valens. Tom prilikom neustrašivi Bazilije mu je uskratio sv. pričest.
Car Valens se toliko naljutio na biskupa Bazilija da ga je namjeravao protjerati sa biskupske stolice u Cezareji, ali se nije usudio jer mu se tri puta slomilo pero kad je htio potpisati dekret o progonstvu Bazilija, zapisao je to povjesničar Teodoret (u J. Pavić – Z. Tenšek: Patrologija, KS, Zagreb. 1993., str. 183.). Bazilije je zbog svoga stava i djela još za života nazivan Velikim.
Učenjak i pisac
Uz to što je bio učen, pisac mnogih djela (dogmatskih, asketskih, homilija i govora, pisama i liturgijskih djela) bio je i pobožan i volio je samoću i meditaciju. Potječe iz obitelji koja je Crkvi dala šest proglašenih svetaca. To su baka mu Makrina, majka Emilija, on-Bazilije, brat Grgur, brat Petar i sestra Makrina mlađa. Utemeljitelj je kršćanskog redovništva na Istoku i redovničkog Pravila za redovnice Bazilijanke. Poznat je njegov pravovaljani kršćanski nauk, čvrstoća i postojanost u vjeri.
Sv. Bazilije Veliki proglašen je crkvenim naučiteljem kao i njegov prijatelj sv. Grgur Nazijanski, nazvan Bogoslovac. Obodvojica su iz Kapadocije (iz Male Azije), stoga su nazvani Kapadočani. Treći veliki Kapadočanin je Bazilijev brat sv. Grgur Nisenski. Sva tri su rođena oko 330. godine (Bazilije 330. , Grgur Nazijanski 329., a Grgur Nisenski 335. godine).
Za razliku od Bazilija Velikog, čiji su roditelji imali desetero djece, Grgur Nazijanski je bio jedinac u svojih roditelja, oca Grgura i majke Nine. Grgur se krstio tek 359. godine, što je u ono doba bilo učestalo. Otac mu je bio biskup Nazijanza pa je, kad je za to došlo vrijeme, zaredio sina za svećenika.
O sv. Grguru Nazijanskom
Nakon Bazilijeve smrti, 379. godine, Grgur Nazijanski je pozvan i zamoljen da bude upravitelj crkve sv. Anastazije, još jedine pravovjerne crkve u Carigradu. Svojim blagim postupcima i propovijedima privukao je krivovjerce natrag u crkvu. U Carigradu na općem saboru 381. godine imenovan je biskupom Carigrada. Nakon smrti svoga oca Grgur je preuzeo vođenje biskupije u Nazijanzu. Djela sv. Grgura Nazijanskog su: 45 govora, 500 pjesama i preko 100 pisama.
Dana 2. siječnja spomendan je sv. Bazilija Velikog i sv. Grgura Nazijanskog Bogoslovca, crkvenih naučitelja. Ubrajaju se u Istočne velike crkvene oce (IVCO) kao i sv. Atanazije i sv. Ivan Zlatousti.