Ova svetica doživjela je veliku tamu, ali uspjela je održati Kristovu nadu u svom srcu. Nakon oslobođenja od ropstva, postala je redovnica u Italiji i zvali su je od milja "Crna majka".
Sveta Josipa Bakhita, afrička ropkinja koja je živjela na prijelazu s 19. na 20. stoljeće, iz prve je ruke doživjela strahote čovječanstva. Oteta je u mladosti i tukli su je do krvi. Imala je težak život, ali kasnije, kad se susrela s kršćanstvom, imala je dubok osjećaj nade koji je nadvladao svaku patnju koju je proživjela, javlja Aleteia.
Papa Benedikt XVI. istaknuo je njezin primjer u svojoj enciklici o nadi “Spe salvi” i objasnio kako je ova svetica upoznala nadu koja se nalazi u Isusu.
“Ovdje je, nakon zastrašujućih ‘gospodara’ koji su je do tada posjedovali, Bakhita upoznala potpuno drugačiju vrstu ‘gospodara’ – na venecijanskom dijalektu koji je učila, za živog Boga, za Boga Isusa Krista je koristila naziv ‘paron’. Do tada je poznavala samo gospodare koji su je prezirali i zlostavljali ili je u najboljem slučaju smatrali korisnom ropkinjom. Sada je, međutim, čula da postoji ‘paron’ iznad svih gospodara, Gospodara svih gospodara, i da je taj Gospodin dobar, osobno dobrota. Saznala je da je taj Gospodin čak i poznaje, da ju je stvorio – da je zapravo voli. I nju su voljeli, i to nitko drugi do vrhovni ‘Paron’, pred kojim su i svi drugi gospodari samo niske sluge. Štoviše, ovaj je gospodar sam prihvatio sudbinu bičevanja i sada ju je čekao ‘s desne strane Oca’.”
Upravo ta Božja ljubav dala joj je novu životnu svrhu i nadu koju ništa nije moglo dodirnuti.
“Sad je imala ‘nadu’ – ne samo više skromnu nadu u pronalaženje gospodara koji će biti manje okrutan, već veliku nadu: ‘Definitivno sam voljena i što god mi se dogodi – čeka me ova Ljubav. I tako je moj život dobar.’ Znanjem te nade bila je ‘otkupljena’, više ne ropkinja, već slobodno Božje dijete. Razumjela je što je Pavao mislio kad je podsjetio Efežane da su prije bili bez nade i bez Boga na svijetu – bez nade jer su bez Boga. Stoga, kad je trebala biti vraćena u Sudan, Bakhita je to odbila, nije željela da se ponovno odvoji od svog ‘Parona’.”
Njezina novootkrivena nada u Boga dotaknula je svaki dio njezinog bića i širila je tu nadu svima koje je upoznala.
“Nekoliko puta obišla je Italiju kako bi promovirala misije: oslobođenje koje je dobila kroz susret s Bogom Isusa Krista, osjećala je da mora širiti, to je trebala predati drugima, najvećem mogućem broju ljudi. Nada rođena u njoj koja ju je ‘otkupila’ nije mogla zadržati za sebe; ta je nada morala doći do mnogih, doprijeti do svih.”
Kad život postane težak, pogledajte život svete Josipe Bakhite i zamolite je da vam ulije nadnaravnu nadu koja može izdržati bilo kakvo iskušenje.