Mole li Isusovu molitvu samo pravoslavni kršćani? Mogu li je moliti i katolici? Koje su njene blagodati? Ovo su samo neka od pitanja koja zanimaju mnoge katolike. Na kraju krajeva, ne potiče li i Pavao u Poslanici Solunjanima na neprekidnu molitvu?
Tijek nastanka Isusove molitve
Crkveni raskol dogodio se davne 1053. godine. Zašto započinjem s ovom informacijom? Zbog toga što to znači da katolici i pravoslavni imaju tisućljetni zajednički nauk, jednako kao i tradiciju. Zapravo, s pravoslavnima imamo puno više sličnosti nego s protestantima.
U tih tisuću godina zajedničkog hoda, nastao je i hezihazam. Hezihazam dolazi od grčke riječi hesychia, što označava smiraj ili tišinu.
Takav oblik duhovnosti razvijao se kroz pustinjaško monaštvo u razdoblju između IV. – VII. st., a njen glavni predstavnik bio je sv. Ivan Klimak. Nakon ranije spomenutog raskola, ovaj oblik duhovnosti razvijao se kao nešto vlastito pravoslavnoj duhovnosti. Ovakav oblik molitve teži ka što intimnijem sjedinjenju s Bogom. To se postiže kroz zazivanje Božjeg imena, najčešće izrazom: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku.
Isusova molitva
Isusova molitva nije nikakva tehnika. Nije na tragu yoge, ona nije mantra, ne zamjenjuje sakramente, već je nešto vlastito svakome tko želi još više ljubiti svoga Gospodina i bližnje.
Osobno mogu posvjedočiti da sam, moleći ovu molitvu često osjećao mir kakav prije nisam osjećao. Iako, pogrešno je misliti da molimo zbog nekih osjećaja. Osjećaj mira dogodio se kao posljedica, a ne kao cilj koji sam htio postići.
Ovakav oblik molitve teži ka što intimnijem sjedinjenju s Bogom. To se postiže kroz zazivanje Božjeg imena, najčešće izrazom: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku.
Mnogi naši vjernici niti ne znaju da postoji ovakav oblik molitve. Štoviše, mislim da mnogi katolici imaju predrasude o ovoj misleći pri tome da je to “nešto pravoslavno”, nešto što “nije naše”.
Takav oblik duhovnosti razvijao se kroz pustinjaško monaštvo u razdoblju između IV – VII. st., a njen glavni predstavnik bio je sv. Ivan Klimak. Nakon ranije spomenutog raskola, ovaj oblik duhovnosti razvijao se kao nešto vlastito pravoslavnoj duhovnosti.
Radi se o molitvi koja se može moliti i dok se bavimo svojim staleškim dužnostima. Putujući ili radeći, svoje misli možemo zaokupiti ovom molitvom, umjesto da se prepuštamo mnogim brigama i tjeskobama.
Konkretni primjeri
Sv. Šimun Novi Bogoslov govoreći o ovoj molitvi zapisao je:
„Sjedni u tišini i osami, prikloni glavu, zaklopi oči, diši spokojnije, u mislima gledaj nutrinu srca, spuštaj um tj. svoje misli, iz glave u srce. Dok dišeš, izgovaraj tiho usnama ili samo razumom: ‘Gospode Isuse Kriste, Sine Božji, pomiluj mene grešnoga.’ Nastoj odagnati od sebe rastresajuće misli, budi miran i strpljiv…
Isusova molitva nije nikakva tehnika. Nije na tragu yoge, ona nije mantra, ne zamjenjuje sakramente, već je nešto vlastito svakome tko želi još više ljubiti svoga Gospodina i bližnje.
U jednoj od najpopularnijih knjiga o ovoj tematici, Ispovijestima ruskog hodočasnika ovako piše:
“Starac je potražio pouku svetog Nicefora, monaha, i počeo čitati: ‘Ako ti, potrudivši se malo, ne možeš zaći u predio osjećaja srca na način kako si bio upućen, učini što ću ti reći i s pomoću ćeš Božjom naći što tražiš. Znaš da se dar govora nalazi kod svakog čovjeka u grlu. Odgoneći kojekakve misli (ako želiš, uspjet ćeš), ovom daru dopusti da govori neprestano sljedeće: ‘Gospode Isuse Kriste, smiluj mi se!’, i prisiljavaj se uvijek da to izgovaraš. Provedeš li neko vrijeme u tome, otvorit će ti se i predio srca, bez ikakve sumnje. To je spoznaja iz iskustva. Stojiš li ili sjediš, hodaš li ili ležiš, izgovaraj neprestano: Gospode Isuse Kriste, smiluj mi se! Ne izgovaraj zaziv glasno niti brzo, ali svakako obavljaj po tri tisuće zaziva na dan. Ne dodaj i ne oduzimaj ništa samovoljno. Bog će ti pomoći i ovim ćeš putem dospjeti do neprestanog djelovanja srca.
Mnogi naši vjernici niti ne znaju da postoji ovakav oblik molitve. Štoviše, mislim da mnogi katolici imaju predrasude o ovoj misleći pri tome da je to ‘nešto pravoslavno’, nešto što ‘nije naše’.
Ne govori li i sv. Pavao u Poslanici Solunjanima: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
Nije li Isusova molitva savršeni primjer kako odgovoriti Pavlovom poticaju?
U nastavku vam donosimo savjete pravoslavnog svećenika o tome kako moliti Isusovu molitvu. Pogledajte ispod članka.