Evanđelje

Sveti Luka nam govori da je Isus, dok je prolazio kroz Jerihon, susreo čovjeka, Zakeja, koji je bio “carinik i bogat čovjek”. Znamo da su religiozni Židovi prezirali poreznike zbog njihovog “izdajničkog” rada u korist rimskih okupatora. Poreznici su se često bogatili iznuđivanjem, gomilajući sebi nepoštenu dobit. Nije ni čudo što nitko nije bio voljan ustupiti mjesto Zakeju dok je gorljivo tražio “da vidi tko je Isus”. Što je znao o Gospodinu da je bio tako odlučan da ne propusti tu priliku da Ga vidi? U najmanju ruku, sigurno je čuo da je Isus bio izvanredan čudotvorac, a možda čak i više od toga. Prisjetite se da je, kada je Isus upitao učenike: “Što ljudi govore tko je Sin Čovječji?” (vidi Mt 16,13), bilo svakakvih odgovora – Ilija, Jeremija ili jedan od proroka. Zakej je želio osobno vidjeti Onoga koji je podigao svu ovu prašinu, piše Gayle Somers s portala Catholic Exchange.

Zakej je bio upravo ona vrsta čovjeka za kojim je Isus tragao dok je propovijedao o Kraljevstvu Božjem: “Jer Sin Čovječji je došao potražiti i spasiti izgubljeno.”

Kad je Isus prošao, mali čovjek je doživio pravi šok: “Isus je pogledao gore i rekao: ‘Zakeju, žurno siđi, jer danas mi je boraviti u tvojoj kući”. Isus ga je poznavao po imenu i želio je posjetiti ga licem u lice. Sigurno Zakej nikada nije očekivao ovakvo čudo. Možda se nadao da će vidjeti kako Isus nekoga liječi ili istjeruje demona. Umjesto toga, otkrio je da ga je Isus poznavao, vidio njegovu odlučnost i pozvao se u posjet. Pravo je čudo što Zakej nije pao s tog stabla. On je “brzo sišao i s radošću ga primio”. Zakej je jedva čekao ovaj susret.

Gospodine Isuse, kad sretnem očitog grješnika, moja prva reakcija je ukoriti. Pomozi mi da umjesto toga podijelim Tvoju ljubav s grešnicima koji su je gladni.

Publika vani, međutim, nije bila tako sretna. Gunđali su protiv Isusa govoreći: “Otišao je u kuću grješnika.” Zakej je sigurno čuo njihovo mrmljanje. Umjesto da se naljuti zbog njihove osude o njemu, obratio se izravno Isusu: “Evo, polovicu svoga imanja, Gospodine, dat ću siromasima, a ako sam od koga što iznudio, vratit ću četverostruko. ” Možemo vidjeti da se nešto duboko dogodilo u njemu između vremena kada se popeo na drvo i vremena kada je sišao. Čovjek koji je samo iz znatiželje želio vidjeti Isusa otkrio je da Isus traži njega. Kao rezultat toga, imao je trenutačno obraćenje, čiji je prvi plod bilo ozbiljno, aktivno pokajanje za svoj grijeh. Zakej je bio upravo ona vrsta čovjeka za kojim je Isus tragao dok je propovijedao o Kraljevstvu Božjem: “Jer Sin Čovječji je došao potražiti i spasiti izgubljene.” (Lk 19,1-10)

Ova lijepa priča podsjeća nas na nešto što ljudi, pa i vjernici često zaboravljaju. Isus je došao spasiti grješnike, a ne osuditi ih. Djelo evangelizacije Crkve mora neprestano čuvati tu stvarnost. Grješnici trebaju čuti nešto o Isusu što pobuđuje njihovu znatiželju, da najprije čuju Radosnu vijest o Božjoj ljubavi i želji za njima. Kada to shvate i zakorače u Njegovu radosnu istinu, tada su spremni držati se “pravila” svetosti. U svom obraćenju otkrivaju da su “pravila” zapravo put do sreće, ali to ne mogu vidjeti dok su još zaslijepljeni grijehom. Prvo moraju vidjeti Isusa; kada znaju da ih On vidi i ljubi, spremni su za promjenu. Zakej je, nakon što ga je Isus pogledao na drvetu i izgovorio njegovo ime, bio sretan i iskupio se za svoje nepoštenje.

Da, Isus dolazi da “ostane” s grješnicima, baš kao što je gomila ispred Zakejeve kuće gunđala, ali taj grešnik nije ostao isti. Izgubljen bijaše, a sada je nađen.