Mons. Dragutin Nežić (1908.-1995.), porečki i pulski biskup, bio je čovjek srca, čovjek Crkve i revni duhovni pastir. Svoju je odgovornu službu vršio dostojno, pomažući ljudima u potrebi, pa tako i kolegama svećenicima u Sloveniji. Kao bliski suradnik bl. Alojzija Stepinca, bio je izravni svjedok njegove svetosti te je vodio osobni Dnevnik nadbiskupa Stepinca, čime je dao značajan doprinos njegovoj kanonizaciji. Njegova predanost Crkvi i vjernicima ostavila je neizbrisiv trag, a 30. siječnja navršava se 30 godina od njegove smrti.
Slovenci su mu nakon smrti u tjedniku Družina (12. ožujka 1995., str. 12) izrazili poštovanje i zahvalnost, piše o. Josip Antolović u svojoj knjizi Primjeri i uzori. Svijetli likovi uma i srca.
„Crkva u Sloveniji biskupu je Nežiću posebno zahvalna jer je 20 poratnih godina primio u Malo sjemenište u Pazinu oko 150 slovenskih dječaka. Najviše ih je bilo iz ljubljanske nadbiskupije. Zato su na sprovodu pokojnog biskupa bili prisutni iz Slovenije: koparski biskup Metod Pirih, koji je i sam bio pazinski đak, ljubljanski pomoćni biskup Kvas te 15 slovenskih svećenika, osobito negdašnjih pitomaca Malog sjemeništa u Pazinu. U ime Slovenske biskupske konferencije pokojnom je biskupu zahvalio mons. Pirih, koparski biskup.“
Crkva u Sloveniji biskupu je Nežiću posebno zahvalna jer je 20 poratnih godina primio u Malo sjemenište u Pazinu oko 150 slovenskih dječaka.
Zahvalio se za tri stvari riječima: „Pokojni biskup Nežić od jeseni 1947. pa do proljeća 1951. godine upravljao je apostolskom administraturom koja je brojila 38 župa Postojanskog, Tomajskog, Dolinskog i Osapskog dekanata u slovenskom dijelu Tršćansko-koparske biskupije. Upoznao je svećenike, te najbliže suradnike u pastoralnoj službi. Neki ga od njih i danas rado spominju. Po svršetku Drugoga svjetskog rata ostali smo u Sloveniji bez svih naših malih sjemeništa. Vaši su nas prethodnici i vi sami iz sve tri slovenske biskupije primili u sjemenište u Pazinu, gdje smo se humanistički, duhovno i intelektualno pripremali za svećeničko poslanje.
Za sve vam to izričem iskrenu zahvalnost u vjeri i ufanju, da ćemo po smrti i dalje duhovno biti povezani.
Kopar, Poreč i Pula susjedne su biskupije, makar danas svaka u svojoj državi. Uvijek su si išle na ruku. Rado smo jedni druge posjećivali, otvorena pitanja rješavali u razgovoru, izmjenjivali pastoralna iskustva te si među sobom pomagali. Za sve vam to izričem iskrenu zahvalnost u vjeri i ufanju, da ćemo po smrti i dalje duhovno biti povezani. Tada ćete s našim nedavno preminulim biskupom Janezom Jenkom iz neba pratiti i podupirati naš rad za duhovnu, pastoralnu i moralnu obnovu sviju nas.“
Inače, uz biskupa Nežića, bl. Alojzije Stepinac tijekom Drugoga svjetskog rata od logora i moguće smrti spasio je 535 svećenika Mariborske i Ljubljanske biskupije.
O biskupu
Biskup Dragutin Nežić rođen je 28. siječnja 1908. godine u Plešivičkoj Donjoj Rijeci. Za svećenika je zaređen 1930. u Zagrebu. Biskupom Pomarije imenovao ga je papa Pio XII., 21. svibnja 1951., a za biskupa je posvećen u Pazinu 23. srpnja iste godine. Dana 15. lipnja 1960. papa Ivan XXIII. imenovao ga je rezidencijalnim porečkim i pulskim biskupom. Nakon požrtvovnog rada u svojim biskupijama umirovljen je 27. siječnja 1984. godine. Preminuo je 30. siječnja 1995. godine, nakon kraće bolest, u 88. godini života. Misa zadušnica za biskupa Dragutina Nežića održana je 1. veljače iste godine u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, gdje je i pokopan i čeka uskrsnuće mrtvih.