Sv. Marija Magdalena de Pazzi, djevica i mističarka rođena je u vjerničkoj plemićkoj obitelji u Firenzi, 2. travnja 1566. godine. Na krštenju je dobila ime Katarina. Kad je imala šesnaest godina odrekla se lagodnog života i, uz nevoljko odobrenje roditelja, ušla u samostan bosonogih karmelićanki u svome rodnom gradu, kad je dobila redovničko ime Marija Magdalena. Spomendan sv. Marije Magdalene de Pazzi je 25. svibnja.
Nedugo nakon što je ušla u samostan teško je oboljela pa je pripuštena ranijem polaganju redovničkih zavjeta, 29. svibnja 1584. godine.
Svjesno i samovoljno je odabrala život odricanja, patnje i kušnje. Njezine su riječi:
Trpjeti, ne umrijeti.
U taj samostan u Firenci ušla je jer je u njemu mogla primati sv. pričest svaki dan, što drugdje nije bilo uobičajeno u to doba.
Prihvatila je život u siromaštvu i poslušnosti. Na dan polaganja redovničkih zavjeta doživjela je snažan zanos, koji se nastavio i u daljnjem njezinu životu. Najviše ju je boljelo kad bi vidjela da vjernici, ali i Bogu posvećene osobe vrijeđaju Spasitelja, pa je Bogu ponudila svoje krhko i bolesno tijelo kao zadovoljštinu za njihove grijehe.
Mnogo je molila i trpjela. Postila je čak u sve dane osim nedjelje. Hodala je bosa i u istoj odjeći i ljeti i zimi. Spavala je samo pet sati na slamnjači… Uz tjelesna trpljenja imala je i duhovnih muka, napasti i nesigurnosti, strahova, tjeskoba i duhovnih praznina.
Bogu je ponudila svoje krhko i bolesno tijelo kao zadovoljštinu za njihove grijehe
Od oblačenja redovničkog odijela pa do smrti sv. Marija Magdalena de Pazzi je imala niz zanosa i ekstaza, mističnih darova i iskušenja, što su po nalogu njezinoga ispovjednika zabilježile njezine susestre, a ona ih je pregledala i ispravila.
To su spisi: Četrdeset dana, Razgovori, Otkrivenje i razumijevanje, Kušnje i obnova Crkve te Savjeti (koje je napisala za sestre u formaciji).
Iako je bila krhka zdravlja s velikom ljubavlju je obavljala povjerene joj zadaće i dužnosti: od sakristanke, učiteljice novakinja do zamjenice priorice. Vezla je, slikala, kuhala i prala. Život molitve i trpljenja provodila je sa osjećajem žive Božje prisutnosti.
Iako je bila krhka zdravlja s velikom ljubavlju je obavljala povjerene joj zadaće
Štovala je Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramenatu i Blaženu Djevicu Mariju, kao „Najčišću Djevicu“. Najviše je molila za obnovu Crkve i za svećenike.
Nakon tri godine teških tjelesnih patnji preminula je 25. svibnja 1607. godine. Nakon smrti počela su se događati čudesna ozdravljanja po njezinom zagovoru kao i širenje glasa o njezinoj svetosti.
Nakon njene smrti počela su se događati čudesna ozdravljanja
Papa Urban VIII. proglasio ju je blaženom 8. svibnja 1626., a papa Klement IX. svetom 28. travnja 1669. godine. Tijelo joj se čuva u staklenom lijesu u Samostanu bosonogih karmelićanki Sv. Marije od Anđela na brežuljku Careggi iznad Firence, gdje su se sestre preselile.