Budi dio naše mreže

Vlč. Pačalat: Što je čistilište?

Donosimo promišljanje vlč. Krunoslava Pačalata, bivšeg župnika župe bl. Alojzija Stepinca u Koprivnici. Vlč. Pačalat je, nakon što je prošle godine doživio dva moždana udara, prikovan za krevet, a s vjernicima komunicira putem društvenih mreža. Nalazi se u Jalžabetu, u obiteljskom domu, gdje se uspješno oporavlja.

/ mp

Čistilište

Dobro je nešto znati o čistilištu. U Bibliji čitamo da: “Tko ustraje do svršetka, bit će spašen (Mt 24,13). Treba spomenuti kako nije dovoljno započeti s Isusom živjeti, treba cijeli život s Njim i po Njegovim riječima živjeti. Potrebno je ustrajnosti i molitve. Piše u Bibliji: “Bdijte i molite da ne padnete u napast.” (Mk 14,38).

Isus je za zemaljskog života puno govorio kako trebamo živjeti da spasimo svoju dušu. Govorio nam je o životu poslije ovoga. Govorio je o kazni i o slavi. Karmelićanski reformator i mistik, sveti Ivan od Križa govorio je: “U predvečerje našega života bit ćemo suđeni po ljubavi.” Jako je važno cijeli život misliti na to. Treba spomenuti kako osim pakla i raja, postoji stanje čišćenja kojega nazivamo čistilište: “Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ulazak u nebesku radost.” (Katekizam Katoličke Crkve 1030).

I nastavlja Katekizam: “To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osuđenih, Crkva naziva Čistilištem (KKC 1031). To je mjesto gdje idu duše po svršetku ovoga života ukoliko nisu bile potpuno čiste i savršene za izravni ulazak u Nebesku slavu. Dakle! Čistilište je ponajprije stanje duše. Tako da je sigurno da ćemo poslije smrti biti u stanju čišćenja/trpljenja. Plamen ljubavi Božje mora nas očistiti, tj. “spaliti” sve nečisto u nama što priječi da ga gledamo izravno licem u lice. Svaka pa i najmanja nesavršenost mora biti uklonjena! Treba spomenuti kako je čistilište privremeno stanje – jedino su raj i pakao vječna odredišta u koja kada jednom dospijemo, više ne izlazimo.

Duše u čistilištu ne mogu nikada više izgubiti Boga niti nebo, možemo ih nazvati i svetim dušama jer one tamo samo trpe, ne mogu više počiniti grijeh (dok mi možemo svaki dan) tj. spremaju se za ulaz u nebo. Istina da se tamošnje muke ne mogu uspoređivati s ovozemaljskim, ali unutarnje zadovoljstvo tamo nije niti blizu blagostanja i zadovoljstva na zemlji. One žele samo ono što Bog želi, vide istinu o Bogu, tješe ih anđeli, ispunjeni su nadom koja ne može biti razočarana. Treba spomenuti kako grijeh koji počinimo ovdje na zemlji ima vječnu posljedicu ili kaznu.

Postoje dvije kazne – vječna i vremenita. Vječna se briše valjanom ispovijedi tj. odrješenjem grijeha u tom spasonosnom sakramentu, dok vremenita kazna ostaje. Nju čistimo ili ovdje na zemlji (pokorom, dobrim djelima) ili poslije smrti u stanju zvanom čistilište (vidi KKC 1472 i 1473). “Slikovito je to predočila sv. Katarina Genovska: Tko okaje svoje grijehe u ovom životu taj s malo para plaća tisuće dukata, a tko odgađa plaćanje za vječni život taj tisućama dukata podmiruje malo sitniša.”

Ono što je važno znati je da duše u čistilištu ne mogu za sebe moliti, drugim riječima, ne mogu više ništa napraviti za sebe kako bi što prije stigle u nebo, ali – možemo mi. Možemo moliti. Svojim molitvama i prikazivanjem svetih misa itekako možemo nekoj siromašnoj duši u čistilištu pripomoći da prije stigne u nebesku slavu.

Jako je važno puno ili svaki dan moliti za duše u čistilištu. U Bibliji, u Novom zavjetu se očituje čistilište: “Zato kažem vam: svaki će se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, neće se oprostiti. I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.” (Mt 12,31-32). To su Isusove Riječi i trebamo ih uzeti ozbiljno. No, time Isus neizravno kaže kako postoje grijesi koji će se oprostiti na onom svijetu, što će reći – u čistilištu, čišćenjem od vremenitih kazni.

U prvoj poslanici Korinćanima, kod sv. Pavla čitamo : “Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom – svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj”. (1 Kor 3, 12-15).

Ključne riječi:
vlč. Krunoslav Pačalat

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja