O zdravoj i nezdravoj religioznosti, ravnoteži između vjere i obiteljskih i redovitih dužnosti te opasnostima vjerskog fanatizma, govorio je u emisiji HKR-a "S druge strane ogledala" svećenik i psihoterapeut doc. dr. Josip Bošnjaković, predsjednik Hrvatskog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja.
Obitelj, okolina, Crkva i različite životne okolnosti značajni su faktori koji utječu na duhovnost i osobni rast. Ipak, sazrijevanje u vjeri nije samo duhovni proces već i cjelovit pristup koji uključuje i brigu o fizičkom zdravlju i tijelu koje je svakome darovano i predstavlja hram Duha Svetoga.
“Primjećujem kroz rad s ljudima, u terapiji, savjetovanju te duhovnom praćenju da zaboravljamo neke temeljne stvari. Možda podrazumijevamo da ljudi ujutro piju vodu ili pojedu nešto zdravo, ali ima onih koji do podne ništa ne pojedu ni ne popiju. Želim reći da nema smisla govoriti o zdravoj religioznosti i duhovnosti ako ne poštujemo osnovne potrebe našega tijela”, izjavio je vlč. Bošnjaković i podsjetio da se sam Krist utjelovio i da je Riječ tijelom postala.
Nema smisla govoriti o zdravoj religioznosti ako ne poštujemo osnovne potrebe našega tijela
Pitanje zdrave religioznosti leži u samom načinu odgoja, u tome kako čovjek vidi Boga, kako pristupa sebi i drugima i koliko je u stanju razumjeti i podržavati bližnje.
“Pitanje zdrave vjere ovisi o životnim iskustvima, o svjedočanstvima drugih ljudi i o različitim slikama Boga”, rekao je vlč. Bošnjaković i dodao kako “zdrava religioznost upućuje na druge – ona me čini sposobnim prepoznati potrebe drugih.”
Zdrava religioznost me čini sposobnim prepoznati potrebe drugih
Prolazak kroz poteškoće poput straha, srama ili čak zavisti, prirodan je proces na putu duhovnog sazrijevanja, a međuljudski su odnosi ključni jer zbog njih čovjek ozdravlja, ali i obolijeva. Vjera je povezana s odnosima s drugima i upravo oni mogu pomoći u prevladavanju različitih izazova.
“Vjera ne znači odsutnost poteškoća, već mogućnost da kroz te poteškoće pronađemo Krista. Utješno je znati da možemo naići na ljude koji nas slušaju i razumiju što je ponekad dovoljno da se lakše nosimo s vlastitim problemima”, istaknuo je vlč. Bošnjaković.
Istinska religioznost ne temelji se samo na osobnim pobožnostima, već na odnosima s onima koji nas svakodnevno okružuju. Zdrava vjera ne smije čovjeka udaljavati od bližnjih, već ga poziva na život unutar zajednice i obitelji. Problematično je, upozorava vlč. Bošnjaković, ako duhovni sadržaj postane način bijega od suočavanja s potrebama bližnjih.
“Zdrava religioznost povezana je s onima s kojima živimo i kojem smo prvenstveno pozvani služiti”, kazao je vlč. Bošnjaković. “Ako izbjegavam suočavanje s potrebama svoje obitelji pod izlikom odlaska na misu ili molitvu tada to nije zdrava vjera nego izbjegavanje.”
“Možda je jedan od najtežih izazova vidjeti Boga u bližnjima – u onima s kojima živim i kojima sam, prije svega, pozvan služiti”, objasnio je vlč. Bošnjaković. “Ako imam slobodan dan, naravno da mogu dio vremena posvetiti Bogu, ali pozvan sam svoju vjeru živjeti kroz ljubav i brigu prema drugima.”
Jedan od najtežih izazova je vidjeti Boga u bližnjima
Vjerski fanatizam predstavlja stanje u kojem je osoba zatvorena samo u svoj vlastiti način shvaćanja stvarnosti i vjere i uvjerena da samo ona posjeduje ispravnu sliku Boga. Za razliku od fanatizma, zdrava religioznost promiče otvorenost prema drugima i prihvaćanje različitosti. “Temeljni princip kršćanske ljubavi, premda nije uvijek lagan, jest molitva čak i za neprijatelje”, dodao je vlč. Bošnjaković
Naglašava kako fanatizam nije samo vjersko pitanje, već može biti povezan i s osobnim karakterom te tvrdoglavošću. “Fanatizam nas sprječava da obogatimo svoje mišljenje i emocije iskustvima i perspektivama drugih ljudi. Otvorenost prema različitim iskustvima ključ je za duhovno i osobno sazrijevanje”, kazao je vlč. Bošnjaković.
Fanatizam nije samo vjersko pitanje, već može biti povezan i s osobnim karakterom
“Najvažnije što roditelji mogu učiniti za svoju djecu je da prvo oni upoznaju Boga koji je ljubav i rade na vlastitoj vjeri”, naglasio je vlč. Bošnjaković. “Djeca će uvijek promatrati svoje roditelje i učiti iz njihovog primjera. Umjesto da ih samo šaljemo na kateheze, trebamo i sami sudjelovati kako bismo se uvjerili u dragocjenost i oplemenjujuću snagu vjere. Kada vide da su im roditelji posvećeni vjeri, djeca će biti motivirana živjeti na isti način.”
Emisiju u cijelosti pogledajte na Youtube kanalu HKM-a: