Nevjerujući mališan: Vjeruješ li u život poslije rođenja?

Vjerujući: Pa naravno! Svima je jasno da postoji život poslije rođenja. Mi smo ovdje samo da bi smo postali dovoljno snažni i da bi smo se valjano pripremili za ono što nas kasnije čeka.

Nevjerujući: Ma to je glupost! Nikakav život poslije rođenja niti postoji, niti može postojati! Ti si blesav. Haha, možeš misliti kako bi taj život uopće mogao izgledati?

Vjerujući: Ne znam baš sve pojedinosti, ali vjerujem da će tamo biti više svjetlosti, i da ćemo možda sami hodati i svojim ustima jesti.

Nevjerujući: Hehe, kakva besmislica! Nema šanse da sami hodamo i svojim ustima jedemo. To bi bilo zaista smiješno! Nema života poslije rođenja. Pa mi imamo pupčanu vrpcu koja nas hrani. U stvari naš život je pupčana vrpca koju, evo, vidiš i možeš opipati, i inače previše je kratka.

Vjerujući: A ja sam siguran da ima takvog života. Samo što će sve biti malo drugačije, nego što je sad.

Nevjerujući: Ali, nitko se otuda nije vratio! Život se jednostavno završava rađanjem, odnosno rađanje je smrt. I uopće život – to ti je samo ogromno mučenje u tami, kao što i sam možeš iskusiti.

Vjerujući: Ne i ne! Zaista se ne slažem s tobom. Ne znam točno kako će izgledati naš život poslije rođenja, ali, u svakom slučaju, znam da ćemo vidjeti mamu i da će se ona pobrinuti za nas.

Nevjerujući: Mamu! Haha, ti si stvarno potpuno blesav. Zar zaista vjeruješ u mamu? Ma gdje se to ona uopće nalazi, molim te lijepo, ajde mi je pokaži?

Vjerujući: Ona je svuda i u svemu oko nas. Mi u njoj prebivamo. Zahvaljujući njoj krećemo se i živimo. Bez nje mi jednostavno ne možemo postojati.

Nevjerujući: E, to je sad stvarno teška glupost! Ja nisam vidio nikakvu mamu. Očito je da ne postoji.