Fra Jerko Kolovrat govoreći o blagdanu “Ime Isusovo” istaknuo da je ime vrlo važna stvarnost u našim životima.

“Znamo kad se susrećemo s nekom novom osobom da je prva stvar koju ćemo napraviti pružiti ruku i reći svoje ime. Ime je ono što označava naš identitet. Bez imena možemo reći da mi praktički ne postojimo. Zato kad kažemo drugoj osobi svoje ime onda im govorimo uistinu nešto važno, govorimo im samoga sebe. Isto tako nam je drago kada osobe kojima smo se predstavili te upoznali i vidjeli još jednom ili dvaput u život izgovore naše ime. Ako su upamtili naše ime to znači da su upamtili našu osobu.

U drugoj Božjoj zapovijedi stoji: ‘Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud’. Ta nam zapovijed zabranjuje da se služimo Božjim imenom na nedoličan način te da ga izgovaramo uzalud i u psovci što je nažalost čest slučaj u hrvatskom narodu. Isto tako ova zapovijed nije negativna već ima svoju pozitivnu narav. Naime, ova zapovijed nas poziva da izgovaramo Gospodinovo ime kad to nije uzalud već kad je to potrebno, odnosno onda kad tim imenom blagoslivljamo: ‘Neka te Bog blagoslovi!’. Isto tako kad se Bogu obraćamo u molitvi s imenom, a ne nekoj bezličnoj sili”, objasnio je fra Jerko.

Naglasio je kako blagdan “Ime Isusovo” ima svoju povijest.

“Još u 11. i 12. stoljeću sveti Bernard iz Clairvouxa poticao je svoju braću da dublje štuju to ime po kojem smo spašeni. Isto tako sveti Franjo u 13. stoljeću potiče svoju braću da kad čuju ime Gospodinovo da se poklone licem do zemlje. Međutim, tek 1530. godine Papa dopušta franjevcima da taj blagdan uđe u kalendar, ali ne sveopće Crkve već Fanjevačkog reda. Za to su najzaslužniji sv. Bernardin Sijenski, sv. Ivan Kapistran i sv. Leonard Portomauricijski.

Prvi i glavni pronositelj čašćenja blagdana ‘Imena Isusova’ bio je sv. Bernardin Sijenski. Kad je išao propovijedati po selima i gradovima nosio je sa sobom pločicu koja je bila četverokutnog oblika i plave boje. Na toj pločici plave boje bilo je ugravirano zlatnim slovima ‘IHS’ koja su prva slova Isusova imena na grčkom. Tom pločicom sv. Bernardin je blagoslivljao kad je propovijedao te su se događala mnoga čudesa po tom blagoslovu.

Tek 1721. blagdan ‘Imena Isusova’ ulazi u kalendar sveopće Crkve, a papa Pio X. u 20. stoljeću određuje da će se taj blagdan slaviti 3. siječnja. Iako se slavi tada, u Gospi van Grada zadržala se tradicija da se taj blagdan slavi 14. siječnja prema starom katoličkom kalendaru budući da je Sveti Otac donio svoju odluku tek u 20. stoljeću”, poručio je fra Jerko Kolovrat.