DAN 1.
NAŠ ŽIVOT I RAD

Hvaljen Isus i Marija! Iz vaše drage Bengalije, tamo gdje palme cvatu!

Te drage naše i vaše palme vas pozdravljaju! I palme, i rižina polja, nepregledna rižina polja. Žetva je uistinu pripravna, žetva je velika, no poslenika je malo. Molimo se Gospodaru žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu. Uz palme i polja pozdravljaju vas i ove močvare delte svete rijeke Gangesa. One izgledaju strašne i neprohodne, no za ljubav ništa nije neprohodno, ništa nije strašno.

I kroz ta polja, i kroz močvare, i uz Ganges rijeku ti ljudi ovdje idu, idu. No kamo? Pitanje života! Oblaci kao da ih zovu: Gore srca! K Njemu, Svjetlu svijeta!

Duše čekaju, Isus čeka . . .

Nakon pozdrava pozivam vas malo na šetnju, na putovanja. To nam je velika dužnost. Župa nam je golema, sela su mnoga. Ove smo godine preuzeli 20 novih sela. Mnoga su udaljena na kilometre. Putova je tu malo. U mnogim predjelima i nema putova. Čitava je župa ispresijecana velikim rijekama i kanalima. Moramo putovati na malim urođeničkim lađicama.

Kako se putuje na tim lađicama? Najprije, do njih se dolazi kroz blato i s njih se silazi u blato. Plima i oseka tu je oko sedam metara. Blato je više puta i do koljena.

S lađice je lijep pogled na Ganges, kad je on miran. No teško je kad se monsunske oluje sruče na tu rijeku.

Pogled na Ganges sjeća me na dragu moju Neretvu i na plavi Jadran. Dok čovjek promatra na njemu lijepe barke, pomišlja da je pred dragim našim Splitom ili pred Korčulom.

Razne su lađe, razni su lađari, no uvijek je ista pjesma, isti zov Gangesa. I po danu i po noći kako je tajna ta rijeka, kako je opojna jeka i gangeških lađara i tih džungla!

Na ovim golemim rijekama nema mostova, pa se prelazi na urođeničkim lađicama. Više puta valja strpljivo ili nestrpljivo čekati i po dva do tri sata dok se lađar vrati s druge obale. A kad su velike oluje, uopće se ne može prelaziti preko rijeke.

S našim lađarom Šudhirom bio sam na toj rijeci pet dana. Bili smo umorni, no krijepila nas je njegova pjesma. Ona nam je svima bila tako draga. Pjevao je pjesmu gangeškog lađara, pjesmu starih dana iz bengalske povijesti, o nekoj mladoj ženi kojoj je muž nestao u džungli, a kojeg je ona veoma ljubila. Pa mu ona pjeva, tješeći se da ga džungle nisu zaboravile, da ga se valovi rijeke Gangesa još sjećaju. Evo te pjesme.

»O Bože, Bože, kako je to bilo zapisano u knjizi moga života, da će moj muž mlađ umrijeti. I rekao mi je: ‘Ti ćeš biti sati. Ostavit ću te mlad!’ O moj vjereniče, nemoj me ostaviti, nemoj me ostaviti samu u životu!

Nebo plače, vjetar je tužan, tužni su valovi Gangesa. No nitko nije razumio boli srca moga. Plače Ganges, i životinje džungle, i cvijeće prašuma. Sam kralj Boroth, kad je sve to vidio, proplakao je i on, i sa suzama svojim ispunio je čitavo more.

O Bože, o Bože, ti me ne zapusti! O Bhogoban, o Bože, ti mi budi utjeha!«

Kako je divna pjesma gangeškog lađara! I sve su im pjesme takve: pune vjere i utjehe. Ta pjesma gangeškog lađara u mnogim prilikama tješi srce čovječje.

Na tim putovanjima i Ante postaje lađar. Budi se neretvanska krv. Kad god imam prilike, ja se uhvatim kormila i vesala. To je ovdje običaj. Svako svakoga pomaže, osobito na rijeci.

Lađice znaju biti pune i prepune. A ima mnogo opasnosti dok prelazimo te goleme rijeke, i zbog oluja, i zbog velikih virova na rijekama. No lađari su pravi junaci. Kad bih imao malo više vremena, pričao bih vam o mome lađaru Kalipodu, koji me prevozi južno od Ranigora. Velike su tu rijeke i nasipi na rijekama i virovi, ali mi on jednom reče: »Lađa, lađa se nikad ne može utopiti. Lađu je Bog stvorio za rijeku, ali ne da se utopi, nego da prevozi ljude, ali ljude srca dobra, srca čista, srca poštena. Kako se oni mogu utopiti?! Ja prelazim dan za danom ovdje ovu rijeku. Pomolim se Bogu prije i zahvalim mu se kad se vraćam, i nikad, nikad se nisam bojao valova!« Zbilja mi se dopalo to tumačenje moga dragog Kalipoda. Pa sam mislio: Što on govori o lađi, toj drvenoj lađi, isto je i s lađom našega života. Ako smo mi pošteni i čisti i Bogu dragi, ne bojmo se oluja, ne bojmo se ničega!

Pa, eto, to želim i svima vama da lađica vašeg života bude takva, da svi zajedno sigurno stignemo na drugu obalu sretno na obalu vječnosti.

Vaš otac Ante

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

DAN 2.
EVO ME OPET U BAŠANTIJU

Basanti, 9-10. ožujka 1972.

Predragi moji prijatelji i dobročinitelji!

Javljam se danas ovim zajedničkim pismom. Odlazim iz Morapaja da opet preuzmem župu u dragome mi Basantiju. Kako sam sretan sjedeći na maloj lađici i njišući se na valovima Gangesa! Kako li godi taj opojni dah rijeke i zov dalekih sunderbanskih džungla, ti spomeni davnih dana, prvih godina moga svećeničkog života; spomeni na žrtve i križeve, spomeni na neopisivu sreću. To¬lika draga lica pojavljuju se preda mnom: i malog slijepca Šoilena, i Kadona, i Magdalene i Šorole, starog Pabona i starice Kamini, i one Božje mučenice, gubavice Meline. Svi kao da me gledaju iza onih stabala geona i šundora uz obalu Gangesa.

Do mene dopire pozdrav Gospin s tornja crkvice svete Male Terezije. Kao da čujem jeku onog prvog »Angelusa« što sam ga zvonio u rano jutro blagoslova te crkve prije 32 godine.

I onda osmijeh Malog Cvijetka, Terezije. Onaj kip, pred kojim sam se mnogo puta klečeći molio za prijatelje i dobročinitelje misija. Molio sam je za njezine ruže s neba.

I na koncu klečim pred oltarom, pred tabernakulom. Zahvalan poljubac oltaru uz molbu da bih se kao živi oltar mogao dati Njemu i dušama.

Molite, braćo, da ovaj moj ponovni rad u Bašantiju, moj i vaš rad, moja i vaša žrtva, budu ugodni Bogu Ocu svemogućemu.

Vaš otac Ante

(Nastavljam, pismo u Basantiju 10. ožujka 1972.)

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.